Jutros kad sam se rano dignula i krenula u školu mislila sam da će
mi trebati debela jakna kao i inače.
Ipak je nešto u meni govorilo da obučem tanju jaknicu.
Tako sam i napravila.
Izašla sam van iz zgrane i zastala na trenutak.
Vjetar mi je odjedanput zapuhao u lice i osjetila sam se tako čarobno.
Bilo je toplo a vjetar mi je lijepo osvježio lice.
Krenula sam putićem do stanice cjelo vrijeme osvrćući se jer sam imala neki čudan osjećaj.
Zazvučat ću ludo, ali zaista sam mislila da sam se vratila unatrag 4 mjeseca...
Bilo je to pravo ljetno jutro. Cvrkut ptica, ljetni miris...Bila sam sretna što sam još jednom prije zime i snjega doživjela ljetni, topao trenutak.
I zima ima svoje prednosti. Kada pada snijeg osjećam se kao da sam dio njega.
Gledam ga kako pada. Osjećam se kao mala vila koja pada među pahuljicama,
lagano i spokojno kao i one same... ne žalim za ljetom jer dolazi moja prava ljubav. Snijeg.
p.s.
Pisajući post sam shvatila da želim promjeniti nick. Od sad sam Yuki, što na japanskom znači snijeg.
Post je objavljen 21.11.2008. u 22:05 sati.