Pregled posta

Legničke bombe (Liegnitzer Bomben)

ili u ovom slučaju Legničke bombe - muffini



Legničke bombe su tradicionalni božićni kolač s područja Šleske. To je svojevrsna varijanta medenjaka, naravno radi se od meda i karakterističnih začina, a može se koristiti i kupovna mješavina začina za medenjake, a sadrži i kandiranu limunovu i narančinu koru te kandirane trešnje.

Ne znam zašto se kolač tako zove. Znam da je kod Legnice (Liegnitza) bila nekakva bitka, al nemam pojma imaju li ovi kolači kakve veze s tim; zapravo ne znam ni u kojem su stoljeću izmišljani.

Legničke bombe se rade u okruglim metalnim obručima promjera oko 5 cm, a i visine oko 5 cm. Po forumima vidim da ih je i u Njemačkoj teško nabaviti pa se ljudi svakako snalaze. Neki sami «proizvode» obruče od papira za pečenje ili aluminijske folije, pa to zaklamaju… - meni se neda igrati s tim. Neki te kolače peku u malim metalnim konzervama obloženim papirom, ili u nekakvim improviziranim metalnim obručima…
Ne bih baš rekla da me originalni oblik kolača podsjeća na
bombe. Ali u nedostatku kalupa i pomoću improviziranih obruča od folije svatko radi svoju varijantu, pa se kolači danas razlikuju i u promjeru i u veličini.
Meni taj kolač ipak najviše liči na hokejaški pak.

Po Internetu i u časopisima ima stotine varijanti ovog kolača. I onda (kao i Hrvatskoj za npr. Mađaricu) svatko za svoj recept voli napomenuti da je to originalni, jedini pravi, tradicionalni recept. A često moraju spomenuti da se u tom i tom hotelu, restoranu itd. taj kolač radi po dotičnoj tajnoj, stoljetnoj, tradicionalnoj recepturi i da je to garantirano jedini pravi i originalni recept jer se radi tu i tu i radi ga taj i taj kuhar… Ili ga je netko naslijedio od svoje prababe po toj recepturi i onda je to sigurno jedini, pravi, originalni, tradicionalni… recept.

Možda ste skužili da mi na živce idu natezanja oko toga čiji je recept tradicionalan, patentiran itd. Nije mi važno je li recept tradicionalan ili se radi i nekoj moderniziranoj varijanti. Mogu živjeti s činjenicom da (možda) Sacher tortu, Schwarzwald tortu, Mađaricu, Tiramisu… radim po totalno pogrešnom receptu koji nema veze s «originalnim» receptom.
Možda bi se tvorci originalnih recepata okretali u grobu da vide moje varijante – ali mene uopće nije briga za to.
Od svakog jela ili kolača radim onu verziju koja se meni najviše sviđa, što mi se ne sviđa – promijenim.


Ovaj recept sam preuzela s Interneta jer je najbliži varijanti kakvu sam ja htjela raditi - ne sadrži grožđice, iako sadrži nasjeckane bademe, ali ja ih naravno nisam stavila (jer ih ne volim).
Marcipan sam stavila jer ga volim - ne mogu to objasniti, znam da je marcipan zapravo mljeveni badem sa šećerom, ali marcipan svejedno obožavam, a bademe ne mogu ni vidjeti u kolačima.

Jedino nisam upotrijebila ružinu vodicu jer ju nisam uspjela kupiti. U trgovini zdrave hrane bio&bio i u nekim biljnim apotekama u Zagrebu imaju samo ružinu vodicu prerađenu za kozmetičke svrhe (ne može se koristiti u prehrambene svrhe). Ne znam gdje bi se mogla kupiti varijanta za prehrambene svrhe, ako tko zna, neka javi: D
Imam neke recepte za domaću proizvodnju ružine vodice. Ti recepti uključuju neke izvore topline poput radijatora - ljeti dok je bilo ruža, naravno, nisam imala uključeno grijanje; sad kad radi grijanje - nemam ruža.


U zadnje vrijeme vidim po Internetu da domaćice ove kolačiće peku u kalupima za muffine. Naravno, onda se opet jave svi oni koji imaju potrebu pametovati – da to onda nisu Liegnitzer Bomben, nego muffini.

Ne zamaram se time, ali budući da sam radila kolače u kalupima za muffine, tako sam ih i nazvala.

Spremljeni u kutiju, kolačići mogu trajati oko mjesec dana.


Legničke bombe - muffini





za 40ak muffina
300 g tekućeg meda
200 g šećera
125 g margarina
30 g kakaa
3 jaja
1 i pol paketić praška za pecivo
400 g brašna
100 g citronata (kandirane limunove kore)
naribana kora 1 naranče (ili1 Orangeback - sušena narančina kora proizvođača Schwartau)
2 žlice iscijeđenog narančinog soka
2 čajne žlice cimeta
2 čajne žlice mljevenih klinčića
1 čajna žlica mljevenog kardamoma
+
200 g marcipana
100 g kandiranih trešanja
100 g orangeata (kandirane narančine kore)
1 žlica ružine vodice
+
200 g marmelade od marelica
+
250 g čokolade za kuhanje
130 g margarina
1 žlica ulja


Med, šećer i margarin zagrijavajte u loncu i miješajte da se šećer rastopi. Smjesu ostavite da se ohladi.

Ohlađenoj smjesi dodajte kakao, jaja, narančinu koru i sok te začine pa dobro promiješajte (možete koristiti mikser ili to možete promiješati i kuhačom). Dodajte brašno i prašak za pecivo pa kratko promiksajte. Na kraju umiješajte citronat (citronat proizvođača Schwartau je nasjeckan na kockice, po želji, možete ga još usitniti).



Nikad nisam načisto s tim na koje čajne žlice se misli u receptima jer imam čajnih žlica raznih veličina.
Kad je riječ o klinčićima i kardamomu koje ne volim, koristim najmanju čajnu žlicu koju imam, općenito stavljam jako malo tih začina jer za mene imaju preintenzivnu aromu. Ovisno o vašim iskustvima s tim začinima, možete sami odrediti koliko tih začina ćete staviti. Ako nemate iskustva s tim, za početak, ako piše 1 čajna žlica - stavite pola čajne žlice.
Klinčiće i kardamom meljem u mlincu za kavu.
Možete upotrijebiti i kupovnu mješavinu začina za medenjake, oprezno s količinom.


U posudu pomiješajte na kockice narezani marcipan, prepolovljene kandirane trešnje, sitno narezani orangeat i ružinu vodicu.
Možete upotrijebiti bilo koje kandirano ili suho voće.

Kalupe za muffine obložite papirnatim košaricama. U svaku košaricu stavite 1 punu čajnu žlicu smjese (u ovom slučaju upotrebljavam najveću čajnu žlicu koju imam:DDD na to stavite par kockica marcipana, kandiranih trešanja i orangeata.
Prelijte 1 čajnom žlicom smjese (kalupići trebaju biti napunjeni do pola).

Stavite kalupe sa smjesom u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 20ak min.

Pečene muffine ostavite da se malo ohlade, a onda ih istresite iz kalupa i ostavite da se potpuno ohlade.

Na isti način ispecite i ostale muffine.


U lončiću zagrijte marmeladu (nemojte ju zakuhati), po potrebi ju propasirajte da bude glatka.
Ohlađene muffine tanko premažite toplom marmeladom (ja ih premazujem pomoću silikonskog kista). Ostavite muffine 30ak min da se marmelada ohladi i stvrdne.

Sitno nasjeckanu čokoladu otopite (na pari - možete, ali ne morate) zajedno s margarinom natrganim na listiće i uljem.

Gornji dio muffina (koji ste premazali marmeladom) sada umočite u otopljenu čokoladu, otresite višak čokolade. Ili svaki muffin odozgo prelijte čokoladom pomoću žlice.

Dok se čokolada nije stvrdnula muffine možete posipati nasjeckanim kandiranim ili suhim voćem.


Kad se čokolada stvrdne, muffine spremiti u kutiju.

Ako su košarice muffina zamrljane čokoladom ili pekmezom, možete muffine staviti u čiste košarice, ja to obično ne radim:D




*Recept je sa stranice
http://www.chefkoch.de/rezepte/180241078137202/Liegnitzer-Bomben.html




Post je objavljen 21.11.2008. u 09:09 sati.