Svake godine čim krene 11. mjesec, ajme, ..svi kao da jedva čekaju baš te dane. E, jednome treba hitno dovršiti snimanje albuma, a onome pjesme za božićni koncert, a onaj treći, i on je izronio iz mišje rupe, on bi baš sada neke moderne prepravke na songu. A, da ne govorim o živim svirkama, sada odjednom, svi te traže za nastupanje baš iste datume, ono, sedam na jedan.
A, mene u svoj toj strci, za ne falit, zaboli zub, natekne mi lice, ljekovi ne pomažu, bol neizdrživa, prijeti mi operacija, izgledam k`o elephant man,
- mislim se: kome je sad do pjevanja. Otišao do zubara, slikao zub, poslali me odmah kod kirurga koji je tu nešto zarezao i stanje se počelo rapidno poboljšavati iz sata u sat ...
Oni i dalje zovu, zvone, viču... a, ja razmišljam samo o jednom - samo da prestane ova trodnevna zubobolja... hm, dobro je govorija moj dida Ivan, zdravlje je najvažnije.