AVANGARDA (od prvih desetljeća 20.st. do 40-tih)
Mnoštvo smjerova i strujanja unutar moderne književnosti, posebice poezije i drame (ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imažizam [imažinizam, imaginizam-pravac u umjetnosti nastao u Engleskoj; umjetnost je katalog slika bez smisla i sadržaja], vorticizam [- moderni pravac u Engleskoj kojeg je osnovao Wyndham Lewis 1914 godine. Pravac je prestao djelovati ne doživivši kraj Prvog svjetskog rata. Karakteristčna mu je idejna bliskost s futurizmom. Naziv je dobio prema talijanskom futuristi Umbertu Boccioniju koji je cijenio umjetnost koja se rađa iz vrtloga, vihora (vortizio) osjećanja.], akmeizam [ - struja u ruskoj literaturi nastala poslije revolucije 1905 u vrijeme Stolipinove reakcije, jedna od glavnih ličnosti pokreta bila je lirska pjesnikinja Ana Ahmatova 1889-1966, akmeisti su propovjedali teoriju "umjetnosti radi umjetnosti","ljepote radi same ljepote"], simbolizam itd.), svjedoče da moderna književnost (iako izvorno utemeljena u potrebi za novim), ipak nije samonikli antitradicionalistički odgovor prvih desetljeća 20. stoljeća već složena, višeznačna kulturna pojava koja uspostavlja višestruko različit odnos spram književne tradicije i svakidašnjega društvenog života.
Neke smjerove i strujanja koja nisu vezana isključivo za jednu nacionalnu književnost (ekspresionizam, futurizam, dadaizam i nadrealizam), zajednički označava književnopovijesna odrednica avangarda.
Posrijedi su strujanja koja dijele stanovit broj ishodišnih svojstava. Podudaraju se u osporavanju postojećih oblika književnoga stvaranja, antiesteticizmu, depersonalizaciji umjetnosti, dehijerarhizaciji žanrovskoga sustava, stapanju različitih književnih vrsta, i uvođenju novih, stvaranju fragmentarnih tekstova otvorene strukture, razbijanju sintakse dotadašnjega pjesničkog izraza i prožimanju različitih umjetnosti.
Post je objavljen 21.11.2008. u 00:20 sati.