BILJEŠKE O PISCU :
Matija Antun Reljković rodio se 6. siječnja 1732.godine u selu Svinjarevu (danas Davor) u novogradiškom kotaru. Školovanje je započeo u franjevačkom samostanu u Cerniku, a potom nastavio naukovanje negdje u Mađarskoj. Sa šesnaest godina stupa u vojsku gdje napreduje do čina kapetana. Kada je 1765. izbio sedmogodišnji rat Reljković sa svojom brodskom pukovnijom odlazi u Prusku. 1757. zarobljen je i zatočen u Frankfurtu na rijeci Odri. Reljković je uvidio koliko je njegova mila Slavonija zaostala iza naprednih zemalja Europe, pa je zato odlučio napisati ovu knjigu. Njegovo djelo Satir iliti divlji čovik tiskano je u Dresdenu 1762. Poslije rata vratio se u domovinu gdje je radio na različitim mjestima po Vojnoj krajini. Posljednje godine života proveo je u vlastitoj kući u Vinkovcima. Umro je 22. siječnja 1798.Matija Antun Reljković najznamenitiji je pisac takozvane slavonske književnosti.
SADRŽAJ:
Satir iliti divlji čovik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja. Kroz svoj dvostruko satirični spjev, Reljković opisuje i kritizira loše morale i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost i zabrinutost pisca teških prilika u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka te njegovu želju da se tako stanje nadvlada. On smatra da se zlo može iskorijenit samo kroz prosvjetu. Djelo počinje tako kada Slavonac u šumi počinje sječi drva kada sretne Satira i s njim postaje prijatelj. Satir mu opisuje sve njegove propuste i savjetujem kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što Slavonci slabo poznaju svoj jezik i pismo, te ne šalju djecu u školu nego imaju turske kule, a to su: prelo gdje se širi nemoral i kolo gdje se nedjeljom sastaju, pjevaju, plešu, umjesto da se mole bogu, divan gdje muškarci trate vrijeme, zatim moba porilo te rastrošna pirovanja. Na kraju slijede savjeti zaručniku i zaručnici te upute o gospodarenju. Reljković se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajući sve na zdrav ljudski razum, pa ističući potrebu prosvjete najširih vrsta naroda. Predrasude i zli običaji njemu su trulje i kamenje koje treba ukloniti. On ruši i razgrađuje predrasude i ratove običaje, koji su se ukorijenili u narodu, ka rasadnike svega zla u Slavoniji. A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni život seljaka, stavlja Reljković kao nadu za daljnji opstanak, razvitak i budućnost za najšire slojeve. Pisac je u ovom djelu uvjeren, da ako ljudi nauče čitati i pisati i ako ga škola prosvjeti, time će nestati sva zlodjela i kriva postavljanja ljudi prema životu, u onome što mi predstavljasmo u tom životu. Ovim djelom Reljković pokušava pomoći svakom čovjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na životu, kako je škola jedini put da u životu postanemo nešto i obogatimo svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Stoga nam dovodi Satira kao pozitivan lik koji ukazuje na naše propuste i na naš nemar. U razgovoru Slavonca koji je pozvao Satira na objed vidimo na kakve su sve propuste ukazali.
OPIS SLAVONCA:
On zapravo predstavlja sve ljude u Slavoniji koji su nakon oslobođenja od Turaka doživjeli potpun slom u duhu i kulturi, prosvjeti i rodu. To su postali nemarni ljudi koji nisu marili za ništa pa tako ni za izgled svojih kuća, zaprepaštenost svojih polja i neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
OPIS SATIRA:
Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u Slavoniji događa, te pokušava pomoći i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest Slavonca da već jednom shvati u kakvom božanstvenom okrugu živi, i kako ga svojim ponašanjem pretvaraju u propast.
O DJELU:
Djelo “satir iliti divlji čovik” je djelo koje opisuje nemarnost ljudi i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potiče samog čitatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi. Slavonci su stanovnici kasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veličanstvenim i gotovo nestvarnim stvarima i mjestima za koja čovjek nije ni zamislio da postoje u stvarnom životu. Velika propust ili čak grijeh bila bi da te prirodne ljepote izgube svoju čar svoju vrijednost zbog nemara nas običnih ljudi i zbog naše nestašne naravi.
Post je objavljen 20.11.2008. u 23:50 sati.