Marketing
Snježna guska usprkos autocenzuri
Značenje riječi «obožavatelj» otkrilo mi se u svom punom sjaju nakon poznanstva s muškarcem koji se u internetskoj filmskoj zajednici naziva Fellwanderer. Njegov predmet fiksacije već je godinama Jenny Agutter, što ne samo da ne krije, već opušteno prkosi irončnim ubodima forumskih kolega koji rado sudjeluju na njegovim temama o ovoj britanskoj glumici osebujne ženstvene pojave.
Dok sam bila u potrazi za kopijom TV filma «The Snow Goose» (1971.), što se nije pokazalo kao lak posao, na pamet mi pade upitati Fella može li pomoći? Objeručke je pristao poslati mi kopiju filma na adresu, a kad sam ga upitala «kakva je kvaliteta», kao da sam vidjela kako odmahuje rukom dok piše: «To je najbolja za koju znam da kruži izvan British Film Instituta.» Kako mi je uopće palo na pamet pitati ga tako nešto? Naravno, kvaliteta snimke može se ukratko opisati kao da je netko VHS traku izvukao iz kazete, strojno ju oprao u deterdžentu s fosfatima i ponovno pustio na svjetlo zeleni zid snimivši ju najjeftinijom digitalnom kamerom kako bi dobio najjadniji MPEG1.
Ipak je i ispod tako loše slike zablistala više nego odlična priča vremenski smještena u kasne 1930.-te u Velikoj Britaniji. „Snježna guska“ se danas maglovito pojavljuje u sjećanjima nekolicine sretnika kao božićni klasik koji im se davnih 1970.-tih u umu urezao kao jedno od najljepših filmskih iskustava u životu. Ovih božića puštati će se puno drukčije filmske guske. Zašto ne i ova – o tome nešto kasnije.
Philip Rhayader (Richard Harris), muškarac u svojim tridesetima, tjelesno deformiran ali ugodnog lica, povukao se od društva koje olako odbacuje i obilježava, kako bi sam živio u osamljenom svjetioniku na istočnoj obali Essexa. Tamo se u miru bavi slikarstvom i vodi svoje malo utočište za divlje ptice. Jednog dana, lovci na tresetištu ranjavaju zalutalu kanadsku snježnu gusku. Na licu mjesta nađe se i Frith (Jenny Agutter), djevojčica od svojih 12-ak godina, ali već enigmatično ženstvena. Frith i Philip odluče se brinuti o ranjenoj guski, čije rane ubrzo zaista zacijele. Frith posjećuje gusku u Philipovom utočištu, sve dok na proljeće ptica neizbježno ne poleti za jatom put sjevera.
Philip je ostao i bez guske i bez ugodnog ženskog društva mlade Frith – njegovo iščekivanje jeseni i ponovnog povratka snježne guske pitanje je opstanka! Guska se vraća, a s njom i Frithini posjeti. Zimska idila se ponovno uspostavlja. Frith raste. Svake sezone guska ostaje sve duže, a Philipov nemir pojačava se iščekivanjem dana kada će ga one ponovno napustiti. Jednog proljeća, guska ostane. Od sreće obeznanjen Philip obraća se Frith riječima: «Ovo je jače od instinkta! Zove se privrženost.» Radnja poprima zaokret nakon što mještani jave Philipu kako je Njemačka okupirala Poljsku...
Kraj filma se u količinama suza mirno može nositi s bilo kojom antologijskom ljubavnom sagom. Da li je njezin tvorac, Paul Gallico, svjesno išao u rizik pisanja priče kakva vrlo lako podlegne dojmu pretjeranog romansiranja i za čas prevrši dobru mjeru sentimentalnosti?
Pripovjetka «The Snow Goose» prvi puta je objavljena 1941. godine, a od tada je doživjela više od 70 izdanja samo u Velikoj Britaniji. Ono što mu je kao pripovjedaču ovako čuvstvene teme išlo u prilog jest nepretenciozan način pisanja, naizgled bez stila, koji se odlikovao nizanjem detalja čiji zbir utisaka iziziva kulminaciju tek s vremenom. Vrlo često «sažetak bilo koje Gallicove priče može zazvučati nezanimljivo i čak graničiti s komičnim; čak i jedan citat izvučen iz konteksta podbacuje; srž njegovih priča leži samo u njihovoj cjelovitosti.»
Tako je i naizgled otrcana premisa «Snježne guske» - o tjelesno invalidnoj osobi koja u sebi krije neizmjernu dobrotu i nježnost, Gallicovim načinom pripovjedanja postala erotski prigušena, atmosferična romansa koja je 1941. godine izazvala nemalo sablazni. Priča je jednako magnetična i u pisanoj formi i kao film. Njezina ideja blista bezvremenski, pa je i dan danas u Velikoj Britaniji dio školske lektire na kojoj se uči o iskupljujućoj snazi prijateljstva između životinja i ljudi, i ljudi između sebe.
I sad se nailazi na problem: Nemala zainteresirana javnost iritirana je činjenicom što je ovaj jedinstveni TV film koji su 1971. u koprodukciji snimili BBC i Hallmark nemoguće bilo gdje vidjeti ili kupiti. Scenarij za film napisao je sam Gallico, ali je u svojoj oporuci izričito zabranio komercijalizaciju filma. Zvuči nevjerojatno, ali rezultat svi svjedoče.
Zašto jedan film iznimne vizualne i nesumnjive edukativne snage nije dostupan za konzumaciju? Može li se takva želja, pa makar i njezinog tvorca, smatrati uračunljivom? Čak mogu shvatiti da iz raznih razloga svačijih pola sata ne može odmah završiti na digitalnom mediju, ali smisao Gallicove autocenzure nakon što mu je djelo još za života postalo klasik ostaje mi nedokučiv.
Doduše, Fellwanderer intenzivno radi na tome da sama Jenny Agutter pokuša utjecati na relevantne ljude kako bi film «The Snow Goose» postao javno dobro. Ukoliko nismo te sreće da naletimo na edukativnu projekciju filma u nekoj od svjetskih kinoteka ili filmskih muzeja, jedino što preostaje jest listati Gallicovih 60-tak stranica o prijateljstvu, ljubavi, samilosti, hrabrosti i sve to u jednoj priči o guski koju je oluja skrenula s njezinog pravog smjera. Ili, barem je tako mislila na početku...Klišej? Ali kvalitetan!
Britanski band «Camel» izdao je 1975. godine album instrumentala inspiriranih «Snježnom guskom», pa čak i redoslijed pjesama kronološki slijedi radnju.
Post je objavljen 20.11.2008. u 19:18 sati.