Pregled posta

Ravno do dna (2)

Nazalost, slike cu dobiti tek u Njemackoj, pa ce postovi biti bez slika.
Na razmjeni nas je bilo razmjerno malo, i samo 2 cure - Flavia i ja...
Prve veceri nismo imali neki sluzbeni welcome party. Zapravo svih 10 ili koliko nas je vec bilo smo isli u stan od the Turka, kasnije prozvanog 'the name we shall not mention' (skraceno tnwsnm) ili jenostavno br.1 (sto nema bas nikakve veze s istoimenim likom iz Alan Forda).
Uglavnom sam opet obnavljala stara poznanstva, ali i upoznala sam neke nove ljude... Kako je moguce da netko do svoje 22. godine zivi u takvoj zabludi? Kakavi Britanci, Irci... Turci su jednostavno nenadmasivi.
Dvojica od njih su pokazala zavidne talente u plesanju trbusnog plesa. zapravo u plesanju trbusnog plesa dok su istovremeno toliko pijani da jedva drze ravnotezu i usput radi boljeg dojma imaju boce pive na glavi. Da nije bilo br.1 jedan od te dvojice bi mi bio iduca meta. A jos je imao i zelene oci i rupice na obrazima kad se smije...
I onda se pojavio br.1 i svi su drugi jednostvano nestali. Uopce nismo imali prilike razgovarati, no u Makedoniji smo recimo razvili svoj jezik znakova cisto da se mozemo diskretno dogovarati oko nekih pojedinosti.
I znakovima mi dano do znanja da bas i necu spavati tu noc... Sto se naravno nije dogodilo. Kad smo se vratili u apartman, ostali smo nasamo na par minuta i rekao je da necemo imati toliko vremena kao u Makedoniji, jer ipak je on glavni organizator, no obecao je da ce dati sve od sebe.
U organizaciji su bile 3 cure od kojih je jedna djelovala pametno i dosadno, a druge dvije su izgledale priglupo. Njih dvije su bile u apartmanu samnom i Flaviom i trebalo im je svega nekoliko sati da stvore negativno misljenje o nama. Kada sam ih pitala da ponove kako se zovu, jer je ime jedne zvucalo kao da se osoba koja ju je isla prijaviti na opcinu kad se rodila propisno napila i umijesto imena proizvela neki neasrtikulirani zvuk. Ime druge je zvucalo kao ajvar. Ili Ajfar, Ajfan... Koga u ostalom briga?
Umijesto da ponove svoja imena, rekla su mi da ce mi reci sutra jer sam ionako previse popila pa necu zapamtiti (?!?). Stvarno se nije isplatilo objasnjavati im da sam popila ravno jednu pivu...

Drugi dan smo u programu imali obilazak sveucilisnog kampusa u Eskisehiru. Neki ljudi niti nemaju sveucilisni kampus. S druge strane, njihov kampus ima vlastiti aerodrom. Grade ogromnu zgradu samo za studentske udruge sprostorom za kazaliste, posebnim prostorijama za svaku udrugu, sportskim dvoranama, dvoranama za ples... Cudno je da se u nekoj drzavi toliko drzi do studenata...

Iako je turska od travnja postala moja br.1 zemlja, nisam imala pojma kakva je politicka situacija u toj drzavi. Zapravo, znala sam jako povrsno kakvog predsjednika imaju, ali nisam to shvacala ozbiljno.
E pa sada sam saznala da su Turci u svakom trenutku pripravni na gradanski rat. Cak su i neki od mojih prijatelja nabavili oruzje, sto me da budem iskrena sokiralo. Jedino ostaje neodgovoreno pitanje kome ce se vojska prikloniti dode li do pobune...

Turci su, naime, jako ponosni na svoju zemlju i na reforme koje je Ataturk proveo jos pocetkom 20. stoljeca. Da nije bilo njega, Turska bi danas izgledala kao Irak, a otprilike to njihov konzervativan i jako religiozan predsjednik zeli postici.

U kampusu je bio prosvijed protiv njega, koji je izgledao prilicno zalosno jer je brojao svega 6 sudionika. 7 zapravo jer im se Sebi iz Rumunjske odlucio pridruziti... Ja nisam imala bas nikakvu zelju izvikivati parole na Turskom i sramotiti se...

Navecer smo imali neku sluzbenu veceru, a kasnije smo isli u vikendicu njihovog profesora. Da, u Turskoj profesori pozivaju svoje studente u vikendice...
Tu vecer sam se osjecala odlicno jer sam se konacno naspavala i izgledala dobro, a i na kraju krajeva, bila sam u Turskoj. Kad sam u Turskoj osjecam se jadno ako dobijem manje od 100 komplimenata dnevno... A i bile smo samo 2 cure (ako ne racunam one tupace iz organizacije)...
Br.1 nije dosao na veceru i zapravo jedva sam cekala da ga vidim u toj vikendici. Kada je konacno dosao, nije bio sam. Osmijeh mi se jednostavno zaledio na licu kada sam prepoznala njegovu pratnju koju sam do tada vidjela samo na slici. Sada je odjednom sve postalo stvarno...

U citavoj veceri nisam niti jedan jedini put pogledala u njihovom smijeru i iako je bilo hladno, ja sam vecinu vremena provela vani u majici kratkih rukava pod vjecnim izgovorom pusenja.
Srecom, trbusni plesac od veceri prije je doslovno proveo svaku sekundu samnom. Kasnije sam se pitala kako je br.1 bio siguran da ja necu napraviti neku glupost i dosla sam na pomisao da je taj decko bio njegovo osiguranje.
Uopce se niti ne zelim prisjecati kako sam se osjecala te veceri. To je bilo prije mjesec dana, ali uspjela sam to potisnuti u sjecanju toliko da se sad cini kao je proslo najmanje 5 godina. Zapravo, ne cini se nista stvarnije od nocne more.

Kada sam pomislila da ne moze biti gore, dosao je do mene, skupa s njom i upoznao nas je. Izraz na mom licu bio je mjesavina soka i gadenja i iste sekunde sam se okrenula i nestala iz sobe. Ostatak veceri sam provela vani. S trbusnim plesacem. Koji je od ovog trenutka price br.2. Sjedili smo vani i smrzavali se sve dok nije dosao neki djedica s velikim brkovima i puskom u ruci. Ja sam se toliko izbezumila da sam ozbiljno razmisljala da se vratim u kuci, ali na kraju mi je djedica s puskom bio bolja alternativa od onog para unutra.

Kada smo se vracali prema apartmanu pitala sam br.2 koliko su si on i br.1 zapravo dobri. Ne znam zasto uopce pitam pitanja na koja ne zelim dobiti odgovor? Njih dvojica su, naravno, bliski kao braca...
I onda sam mu sve ispricala. Citavu sagu o meni i broju 1. Nisam zeljela da to ispadne kao neka osveta jer mi se stvarno svidao decko, a nisam niti zeljela da nakon sto ja odem njih dvojica vise ne progovore niti rijeci.
Rekao je da mora razmisliti.

Iduci dan mi je Flavia ispricala kako je br.1 zapravo prekida s curom jer je ona vidjela neke kompromitirajuce slike iz Makedonije. Gdje i kako je ona uspjela vidjeti kompromitirajuce slike, jer na svima uglavnom nosimo kacige i ne izgledmo pretjerano zainteresirani jedno za drugo.
Uglavnom, ona je mene zeljela upoznati, a on je njoj htio dokazati da su nase zabave sasvim bezazlene. Uspio joj je dokazati upravo suprotno. Kao prvo, ja sam reagirala tako kako sam reagirala i odmah joj je postalo sve jasno. Kao drugo, kao jedine dvije cure koje su bile tamo, Flavia i ja samo se pokazale u najgorem mogucem svijetlu. Blago receno pretjerale smo s alkoholom, kada je upoznala mene sjedila sam Arasu u krilu (Aras je prijatelj iz Istanbula i to je bilo cisto prijateljski), a kada je upoznala Flaviu uhvatila ju je usred dirty dancinga s nekim tipom.
Ta jadnica vjerojatno jos uvijek misli da je nasa organizacija Sodoma i Gomora.

S njim uopce nisam imala prilike razgovarati, a nisam niti htjela zapravo. Bila sam previse ljuta. Br.2 i ja cemo vjerojatno na svim slikama izgledati kao par, ali iducih nekoliko dana izmedu ans nije bilo apsolutno nista.

Te se veceri slavio Sebijev rodendan i bilo je razmjerno zabavno sve do trenutka kad br. 1 i njegova cura nisu dosli. Jednostavno nisam mogla vjerovati da ju je opet doveo. Ona nije tamo imala sto traziti jer kao prvo, nema nikakve veze s gradevinom, a mi smo clanovi udruzenja studenata gradevine, a kao drugo izgleda kao da se ne zna niti potpisati, tako da cisto sumnjam da ista studira.

Opet se ponovila ista prica sa mojom ocitom promjenom raspolozenja kad sam njih vidjela. Ovaj put su Rumunji donjeli palinku, tradicionalno rumunjsko pice slicno rakiji, za koju je Flavia rekla da je pravi lijek za sve. I tako smo si nas dvije dale oduska u alkoholu.

Ta je vecer za neke ljude bila nocna mora, a za neke ostvarenje svih snova. Sebi se izvrsno zabavio jer mu je bio rodendan i dobio je party iznenadenja.
Br.1 se u sobi svadao s curom, a ja sam na balkonu urlala na br.2. Htjela sam otici doma, u Zagreb jer vise nisam imala potrebe trpiti niti br.1 niti njegovu bolju polovicu, a jadan br.2 je bio jedina osoba koja se ansla u blizini. Jos uvijek mislim da mu je bilo placeno za to...

I tako s jedne i s druge strane je netko urlao, a drugi trbusni plesac je odlucio malo prisluskivati te se pravio dau kuhinji trazi pivu (iako mu je bila pred nosom). Flavia je dosla provjeriti je li sve u redu samnom i tako su se njih dvoje sreli u kuhinji i bila je to ljubav na prvi pogled...

Od tada je to bio tjedan u kojem sam bila dosadna treca osoba uz jedan ljubavni par. Od br.2 nije bilo apsolutno nikakve koristi jer iako je non-stop bio uz mene, nije davao nikakve naznake da je zainteresiran za nesto vise od pracenja u stopu.

S br.1 sam pokusala razgovarati. Objasnila sam mu da sam ja njga prije svega smatrala prijateljem i da sam dosla u Tursku (uz sve muke ovoga svijeta) da mu ne propadne razmjena za koju se toliko trudio najvise zbog toga jer postujem i njega i njegov trud. To je bila istina. Dugo sam razmisljala bih li uopce otisla zbog citave situacije, a i zbog duzine puta, ali gotovo me preklinjao da dodem. Sjetila sam se da je jos i u Makedoniji obecao da nikada necu upoznati njegovu curu.

Dakle njega cura ostavlja zbog mene i najlogicniji potez s njegove strane bi bio da mi je javio kakva je situacija i da ne dolazim. Na zalost, postala sam osoba koja shvaca, koja ima razumijevanja za druge koliko god oni sebicni bili. Naravno da ne bih dosla u tom slucaju...
Ali ne, gospodin je odlucio uciniti sve samo da zadrzi curu, ali nije mogao niti odoljeti zabavi tijekom noci.
Vjerojatno je ocekivao od mene da cu suradivati 100% i samim time je pokazao da on prema meni nema niti minimum postovanja.

On nije shvatio niti slova od toga sto sam mu rekla, samo me molio da ne radim probleme i da se ne vracam u Zagreb.
Rekla sam mu da problema nece biti pod uvijetom da je vise nikada ne dovode sa sobom. Odigrat cu svoju ulogu do kraja, a nakon toga ga vise nikada ne zelim vidjeti...
Te veceri ju nije doveo jer se niti on sam nije pojavio. Kada ju je vecer nakon toga opet doveo, ja sam se pravila da sam bolesna i nisam isla van. Pa i bila sam bolesna - povracalo mi se od njih.

Predzadnji dan dosla sam na genijalnu ideju. Mjesto zlocina je trebalo biti zenski wc, a zlocin sasvim jednostavan - kada bi ta cura otisla na wc, Flavia i ja bismo slucajno stajale ispred i prepricavale socne detalje iz Makedonije. On se njoj zakleo da se nisat nije dogodilo, ali mislim da bi bila sklonija povjerovati prici koju je slucajno nacula u zenskom wc-u.
U citavom tom tjednu nisam se osjecala bolje i vjerojatno nisam izgledala bolje. Spremna za zlocin... od kojeg sam odustala vec u startu. Kao prvo, on su kao simbioza - pratio ju je cak i do wc-a. Kao drugo, izvrsno sam se zabavljala s br.2, dok nas je br.1 ljutito promatrao sa strane. Na kraju se opet posvadao s curom i otisli su doma. Ma koga briga, njih dvoje zasluzuju jedno drugo...

Citav tjedan kad god smo se vracali iz vana, br.2 bi me otpratio do vrata sobe i meni je svaki put bilo na vrhu jezika da ga pozovem unutra. Ali nisam znala kako bi reagirao...
I onda kad me pitao da li bih mozda htjela prespavati kod njega, jedina pomisao je bila 'ajde konacno'. Priznao je da jednostavno nije mogao jer se bojao da ce povrijediti prijatelja, sto je meni bio do kraja glup razlog jer prijatelju je bilo ravno odavde do Australije sto i s kim ja radim.
Nazalost, kad bih ocjenjivala, br.1 bi cesto dobio 10/10. Br.2 bi dobio 2/10 samo zato sto je tako drag i simpatican. Inace ne bi bilo niti 1.

Ali zadnji dan s njim mi je bio super i uopce mi vise nije bilo stalo do toga hoce li br.1 ovesti svoju priglupu plavusu sa sobom ili ne.
Ipak, Flavia i ja smo morale zlobno iskomentirati njenu odjevnu kombinaciju koja se satojala od crnih tajica, crnih kratkih hlaca i crne majice, rozih tenisica, bijele jakne, ogromne roze torbe za fitness, roze trake za kosu... ma prosudite sami. Malo mi je falilo da joj svojim najnevinijim izrazom lica kazem kako je lijepo od nje da nam se pridruzila odmah nakon sata aerobica


Ovo na glavi je konjski rep na stranu. Obratite pozornost na nokte i nemojte smetnuti s uma bijelu jaknu i ogromnu rozu torbu za fitness.
Ja sam se zapitala sto je uopce vidio u meni ako ga privlace takve cure. Uostalom, ta niti jednom nije niti rijeci progovorila, samo se glupavo smijuljila. I bila je jako dobra prijateljica s one dvije iz organizacije.

S brojem 2 sam se zabavila kao nikad u zivotu i bas me bilo briga za ostatak svijeta. Dok se 'bolja polovica' pojavila u svom vjerojatno najboljem izdanju (koliko god njen ukus bio diskutabilan), ja sam se obukla kao za setnju gradom, a ne za zavrsni party. Odlican je osjecaj kad se super zabavljas i osjecas predivno iako si u trapericama i tenisicama. Jedino mi je bilo vruce sa salom oko vrata, ali alternativa je bila hodanje po svijetu s plavim vratom. Flavia ionako od pocetka tjedan nije skidala sal...

ovo bi bio moj limit, ostatak nekom drugom prilikom

Post je objavljen 20.11.2008. u 14:06 sati.