Marketing
...The best days in my life since I was just a little kid...
EeEeEEeEEeEeeEEeEeE !!! Došla ja ponovo,naravno nakon 100 komentara...Jeste se nakomentirali ( mogu vam priznat da su mene prsti zaboljeli koliko sam vam pisala komentara )Ali,ništa to nije uzalud...Ewo,nowi post je stigao,nadam se da ćete ga pročitat,jer sam se jako potrudila smisliti ga i napisati...Mislim,vi i ne morate,ali ako hoćete,možete.Vaša stvar,ali bio bi red da ga pročitate ( preporuka vrhunce blogerice ) Kao što sam naslov kaže,pisat ću vam o danima kad sam bila dijete i još sam...samo sam sada veliko dijete...HeHe...Dosta više zezanja krećemo s ozbiljnim radom ( osjećam se kao učiteljica hrvatskog )E pa da ja počnem nebi škodilo.Ovako,kada si dijete,imaš neke granice,koje te sputavaju,nedaju ti raditi što te volja.Naravno,za to su krivi roditelji.Iako,oni rade ono što je za nas najbolje,kako bi smo odrasli u velike (iznutra) ljude.Kada si malo dijete,to su najbolji dani života ( bar za mene ) Ne kažem da ni ovi nisu dobri,ali kada si dijete....Jednostavno,nije te briga što nemaš sve na sebi naj,kada kreneš u školu,odmah gledaš kako se oblačiš,što je najbolje,šta je sad u modi,kako će se to svidjeti tvojem simpi...Sve je to OK.Biti teenager je stvarno zakoooon,super,cool,počinje novo iskustvo...ali po meni je najbolje bilo kada sam bila malena djevojčica,s crvenom mašnicom u kosi,s medom u rukicama,kada sam nosila maminu odjeću,visoke pete ( bila sam prawa mala dama )igrala se u vrtiću,trčala,skakala,...Sjećam se jednog dana,kada smo se svi okupili oko tete iz vrtića i slušali kako nam pripovjeda neku bajku... Swi pozorno slušaju,a jedna malena djevojčica sa crvenom mašnom na kosi,mora pokvariti doživljaj...Vjerojatno ćete odmah znati tko je ta malena djevojčica...JoJ,da mi se barem vratiti u vrijeme svog djetinstva,...Nažalost to je sve sada prošlost i moram se okrenuti budućnosti u lice i gledati što će se dalje događat.Biti dijete izvana,nije moguće,ali iznutra,uvijek postoji jedno veliko dijete koje samo čeka opet izaći na svjetlo dana i raditi ono što sva malena djeca rade...
P.S.Nadam se da vam se svidio post...
Mojoj frendici ...KiKi... slijedi jedna porukica: Nadam se da se nečeš ljutit što sam pisala o djetinjstvu kao ti,ja sam samo napisala kako je to biti djete,koje su pozitivne stvari koje negativne,nisam po tebi,ali svejedno,molim te da se ne ljutiš,uhvatila me inspiracija za ovu temu...Velika pUsSa.Sada se moram vratiti na rečenicu koju sam htjela napisati....Aha...Evo je:Naravno,sigurno oni koji moje postove čitaju,znaju da sada slijede pitanja koja vam ja uvijek postavljam za kraj posta.Kao šećer na kraju...Ovako,pitanja su:
1.Je li biti dijete nešto najljepše u cijelom životu?!
2.Da li se slažete s menom u vezi posta ?!
Swoje odgovore napišite u komentarima...PuSa
Post je objavljen 20.11.2008. u 13:33 sati.