1.11 sati..Nisam normalna,znam..tko još u te sate piše blog..umijesto da legne i spava i sanja..
Jedino tamo i postaje realno..u snima..
Sve je krasno,bijelo,plavo i crveno..Sunce ne prestaje sjati,ptičice ne prestaju cvrkutati..I sve je kao u raju..
Da me sada netko "čuje",sigurno bi me u čudu pogledao..Ta meni je i u stvarnom životu tako..Stalno sija sunce,ako želim ptičji cvrkut,mogu ga kupiti,i zelenu travu i tratinčice u jeseni kad je sivo..Da!Hm! Je,tako je...je....izvana!!!
Zato ću ovaj blog posvetiti njemu,čovjeku s kojim sam provela 23 godine,..čovjeku koji mi je priuštio i lijepo i ružno..i lako i teško..i suzdržano i svestrano..Čovjeku koji me i lagao,i govorio istinu..al ,čovjeku koji me volio i voli...
Njemu,..kojem danas kažem da je gotovo..da je čaša prelila svoj sadržaj nakupljen godinama,sadržaj kojeg sam u datom trenutku shvaćala,al koji danas eksplodira osjetljivošću TNT-a..zato jer je čučao na dnu,zato jer se taložilo do vrha,zato jer čaša nije viša,da primi novo,nove slojeve koji bi ionako prsnuli poput vatrometa..
Tebi,dragi,tebi što me danas moliš..što plačeš,klečiš,drhtiš,cviliš..Tebi,što me iznenađuješ svojom slabosti,što me uvijek na tu foru loviš,..Tebi,što me neizmjerno puno voliš,što mi daješ..vodiš..pružaš..ljubiš..Tebi,što si uzimao..lagao..muljao..varao..nisi shvaćao..vjerovao u moju privrženost..
Ja te volim,dragi..volim te..ali ljubavi,bez ljubavi,bez strasti,bez emoccija..samo ...volim...I to dugo,znaš,osjećaš,vidiš...Godinama se borim da svoje želje zatomim,I živim poput robota,,da te pratim..vjerujem..strpljivo čekam..Hvala ti na svem darovanom,,na tvojoj dobroti,,nevinosti,,na tvom shvaćanju moje potrebe letenja poput ptice,,Hvala! Al,nažalost..sve ono drugo je prikriveno čučalo i čekalo trenutak eksplozije..
I ...EKSPLODIRALO!!!
Nemoj plakati..pusti me..život ide dalje..za mene..za tebe..Otežavaš..strašno otežavaš svojom posesivnošću,zvanjem,molitvama,umiranjem..Otežavaš kompletnu situaciju..Tražiš da te razumijem,da ti je teško,da umireš,da sam ti sve,i ja i junior..Vjerujem u sve to..vjerujem..i silno mi je žao,da često zaplačem..
Al,ljubavi..ako posustanem,opet će biti po tvom..opet ispunjavam tvoje želje..opet pobjeđuje sažaljenje..opet ja imirem..lagano,u blagostanju,al umirem...
Moram sebi ugoditi..svoje želje ostvariti..napokon napraviti po mojoj odluci..ne tvojo,nečijoj,tuđoj..MOJOJ..SAMO MOJOJ...kako ja želim i odlučim..bez sažaljenja..bez muka..bez suza..kojih će sigurno biti još dugo..dugo..žaleći tebe i tvoju bol..
Dragi,i ja sam puna boli..boli što je u meni,i nitko je ne poznaje..nitko i ne sluti koliko je nastanjena i vječito prati,u stopu,uvijek kraj mene..Nitko,jer me drgačijom vide..pa i ti..Zamisli,pune 23 godine provedene zajedno,a ne poznaješ me..Ironično!
Molim te,zaljubi se..idi..ti si dobar umjetnik i čovjek,ljudi te vole,žene te vole..Snači ćeš se..samo idi,molim te..
Ostavi me i ...Ne okreći se!!!!!!!!
Post je objavljen 20.11.2008. u 01:10 sati.