Eh, ko bi reka pred dvi godine da jednog dana neću moć pripoznat svog dečka. Evo vidila san ga danas na feysu i mislin se ono, pa jesi to ti!?! Gledan, gledan i vidin taj osmijeh koji ne mogu falit. Ono totalno si se prominija, a mislin da ne bi ni ti mene pripozna heh. A lip si osta, moran priznat, da. Baš bi te volila opet srest i malo popričat s tebon. Sićan se kad smo bili ostali prijatelji nakon svega, bilo je baš super. Žaj mi je šta nismo ostali u kontaktu, al' ybg...tako je bilo bolje zbog mog malog. Heh, ti si nas razdvojia, ali i spojia na kraju opet. A ko nas je poslin razdvojia...to je druga priča. Sve u svemu, mislin da san ja najvećin dilon kriva. A ybg na greškama se uči (e sad bi neko reka: al' ne na svojim, već na tuđim). Eto tako san si malo prikratila vrime. Drago mi je da san te se sitila, baš si mi ono ulipša dan. Evo iden sad "malo" spavat lol...noćas san spavala čak 3 sata. Da ne zaboravim, sretan ti roćkas....nisam nikad zaboravila. Ay vidimo se možda čak i ovog lita, neznan, ovisi o tvom rođaku. Pussa
Post je objavljen 19.11.2008. u 14:41 sati.