Marketing
rose: smijeh ...
tears on rose petals, photo by flickr
(prethodni nastavak)
Milolika i ljepooka, rekao je Hades.
No, prevarih se kad rekoh - podatna i pokorna.
...
Rose je začula Morpheusov duboki uzdah zaprepaštenja. On ju je izričito upozorio da pred Hadesom mora stajati šutke i spuštena pogleda. A ona se, prekršivši prvo upozorenje, upravo spremala prekršiti i ono drugo, da se ne obraća Bogu Podzemlja.
I, dok se spremala da izrekne ono što je namjeravala reći, jedno se troglavo crno Kerberovo štene skotrljalo sa stepenice Hadesova trona i dokoturalo joj se pred noge, režeći.
Rose je oduvijek imala poseban odnos sa životinjama. Nije se gadila dodirnuti niti jedno živo biće, bez zaziranja bi na dlan primila žabu krastaču, crva ili puža balavca. Za nju nije postojala ružna životinja. Poštovala je oprez kada se radilo o zmijama i otrovnim paucima, o zvjerima u zoo-vrtu, no gotovo sve bi drugo dodirnula bez zaziranja. Uz mačke, posebno je voljela i pse, nije se pasa bojala. Pogladila bi bez straha ulične pse lutalice a na njezin glas i pogled utihnuo bi lavež i najstrožih pasa čuvara. Ne razmišljajući, Rose se sagnula i podigla Kerberovo štene u naručje, gladeći ga po trbuhu i češkajući čas iza jednog, čas iza drugog, čas iza trećeg para ušiju. Štenetovo je režanje promijenilo ton i počelo zvučati gotovo poput mačjeg predenja.
Podzemnim je svijetom odjeknuo zvuk koji se tu nikada nije čuo, Had je odjeknuo Hadesovim grohotom: He he he, Morpheuse, sad mi je jasno kako te je upokorila. Češka li i tebe iza uha, kad zarežiš?
Sad se nasmijala i Rose, jer Morpheusovo je lice doista izgledalo kao da će Bog snova zarežati od ljutnje, zbunjenosti i nelagode.
Hadesov je grohot odjekivao Hadom. A onda mu se pridružio i Rosein zvonki smijeh. Bio je to zvuk koji se do tada nije čuo u mračnom Podzemnom svijetu. Dok su se Hades i Rose smijali uglas, Morpheusu nije bilo do smijeha. Spopao ga je snažan bijes. Kao prvo, razbjesnio ga je pogled kojim je Hades odmjerio Rose, a uz to Morpheus nije mogao podnijeti da mu se itko podsmjehuje ... A sada mu se smijao ne samo Hades već i Rose.
Kako se samo može smijati ... zapitao se s ljutnjom.
Kako se Rose može smijati u ovakvom trenutku?
...
Morpheus je prvi puta ušao u Roseine snove dok je ona još bila djevojčica, a zatim ju je pratio, u snu i na javi, do njezine odrasle dobi. Iako je naučio kako je Rose sposobna učiniti i nešto posve neočekivano i neobično, mislio je da je dobro poznaje. Sada je gledao Rose kako stoji pred prijestolom Gospodara Podzemlja, podignuta pogleda ... i smije se! Gledao ju je i shvatio kako mu je Rose ipak ostala zagonetka.
Iako nije bio lišen smisla za humor, Morpheus se, kao i svi bogovi i kao većina muškaraca, ipak najčešće smijao ... na tuđi račun. I, kao većina bogova i muškaraca, Morpheus nije lako podnosio da mu se netko podruguje, čak i kad je bilo razloga za to. A Rose je brzo i nepogrješivo nalazila razlog za smijeh, pa i kad je njezin ljubljeni Morpheus bio u pitanju. Vremenom, on je učio nositi se s njezinim smijehom, shvaćajući da se Rose rijetko podruguje nekomu drugome. Rose jednostavno nije mogla ne uočiti smiješnu stranu stvari, pa čak i 'ozbiljnih' stvari.
Morpheus se prisjetio se kako ju je promatrao u nizu situacija u kojima se ona smijala, sebi i drugima:
Bucmasta djevojčica u plavoj haljini korača pažljivo, noseći tanjur s kolačem. Mati ju je poslala da kolač odnese baki koja sjedi na vrtnoj klupici i odmara se u hladovini. Baka djevojčici, šaleći se, kaže: Drži jezik ravno! ... i smije se dok se ružičasti jezik pomalja između Roseinih usana. Debeljuškaste se nožice spotaknuše i kolač ispade u travu. Živjela spretnost! kaže baka, pa se obje, i ona i Rose, smiju, gledajući kako na ružičasti kolač s jagodama slijeću ose.
Plavokosa djevojčica sjedi, jednog vjetrovitog dana, i gleda na ulicu, nalakćena na prozorsku dasku. Ulicom dostojanstveno hoda ozbiljan gospodin. A tada nalet vjetra odnese dostojanstvenom gospodinu šešir s glave i razbaruši mu dugi pramen kose kojim on skriva svoju ćelavost. Dok dostojanstveni gospodin nedostojanstveno trči za šeširom, pridržavajući pri tome pramen kose, ulicom odjekuje veseli djevojčicin smijeh.
Rosei je devetnaest godina, ona korača ulicom jednog kišnog dana, dotjerala se, odjenula po prvi puta novi svjetloplavi kostim, pa se krišom ogleda u staklima izloga. A tada, ulicom projuri automobil i zalije je, od glave do pete, prljavom vodom iz bare koja se stvorila uz rub ceste. Rose stoji, mokra i blatna, još uvijek se ogledajući u izlogu. I, tada, za Morpheusa neočekivano, Rose prsne u glasan i veseo smijeh, dok joj se prljava voda cijedi niz lice. O, kako je poželio tada poljubiti joj nasmijane usne, usnama joj obrisati mokre obraze ...
Rose stoji u svečanoj dvorani, u redu magistranata, čekajući promociju. U dvoranu ulaze dekani, prorektori i rektor, svi u togama, svi s teškim lancima oko vrata i zauzimaju svoja mjesta za stolom. Morpheus, nevidljiv, stoji Rosei za leđima i osjeća kako joj se ramena tresu od zatomljena smijeha. Tek poslije, kad joj je prišao, kad je prestao biti za nju nevidljiv, pitao ju je čemu se tada smijala. A Rose se tada jedva uspjela suzdržati od glasnog i svečanoj prilici nepriličnog smijeha, zapažajući kako se sa stopa, na niti paučine, spušta veliki pauk, spremajući se aterirati na glavu glavnog promotora.
Rose ulazi u sobu i zatiče Morpheusa u neprilici. Rosein mu je crni mačak Lucifer skočio u krilo pa ga frkćući šapom udara po začuđenom licu, dok se Rose smije i prilazi kako bi svog Boga snova izbavila iz nevolje.
Rose ga opet ispraća. Dok stoje na pragu, opraštajući se, Rose mu, smiješeći se, s crnog plašta skida dugu vlas svoje kose koja se omotala oko srebrne kopče.
Smiješi se, dok joj niz obraz klizi suza ...
A on suzu briše poljupcem, i boli ga što se ne zna, što se ne može, i on, nasmiješiti tako, kroz suze, nasmiješiti se tako kao Rose ...
...
Hadesov je grohot još odjekivao Hadom, kad se Rose prestala smijati.
Spustila je štene iz naručja i podigla pogled prema Gospodaru Podzemlja koji se pod Roseinim upornim pogledom prestao smijati.
Pitao si nešto Morpheusa, Tamni Gospodaru, rekla je Rose.
Ne čini li se, i Tebi i Morpheusu, da je trebalo pitati i mene?
Morpheus se sledio od straha. Nijedan se smrtnik nikada nije usudio tako se obratiti Hadesu. No, više od Hadesove reakcije, Morpheus se pribojavao onoga što će Rose reći Gospodaru podzemlja.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Post je objavljen 19.11.2008. u 23:59 sati.