Katkad nam se čini da smo u našim javnim polemikama jako moderni, da ne kažem postmoderni; polemiziramo tako, primjerice, već nekoliko godina oko toga koji program spolnog odgoja uvesti u škole, tzv. konzervativni ili tzv. liberalni. Pritom se možda nekom čini da smo zbog toga – činjenice da se u našoj javnosti govori o seksualnom odgoju djece – suvremeno društvo, da smo, eto, skoro toliko sazreli u demokraciji da dišemo za vrat jednoj Nizozemskoj i jednoj Švedskoj. Pobožnim dušama pak može se sve to učiniti predznacima početka neminovnog kraja hrvatske uljudbe, jer rosna hrvatska mladež koja je nekad znala što je red i ćudoređe, koja nekad prije braka blagog pojma nije imala o „onim stvarima“, danas je praktički opsjednuta seksom. Mladi se danas ljube čak i po školskim hodnicima, što neke moje koleg(ic)e baca posve izvan takta. Mladi ljudi, pubertetlije, što se nikad u povijesti Hrvata nije događalo, danas misle, sanjaju i govore o seksu! I sad su se pojavili još i ovi antikristi s tim navodno znanstvenim pristupom spolnom odgoju! Toga nikad prije nije bilo! Ma je li to baš stvarno tako?
Vratimo se stotinu godina unatrag, mjesto radnje Zagreb.
Iz Glasila hrvatskog katoličkog katehetskog društva Kršćanska škola, br. 2, od 30. rujna 1908., prenosimo sljedeći komentar:
Karakteristično je za naše doba, da se i u pogledu seksualnog uzgoja stavilo na posve intelektualističko stajalište, te se misli, da će se pomoću puste poduke o seksualnosti dobiti dobro odgojenu mladež. No to je općenito zastupano mišljenje – velika pedagoška zabluda. Nije današnja mladež podivljala i poludila za seksualnošću s toga, jer nije dosta podučena o tome predmetu, nego je pravi uzrok seksualne nećudorednosti u mladeži, što joj značaj nije dobro i temeljito uzgojen, te se ne može oteti uplivu današnjeg vremena, koje samo teži za užitkom, kao da je to svrha ljudskoga roda.
Tako dakle!
Pa ova naša „suvremena“ polemika uopće nije tako suvremena! Dapače, traje, vidimo, već debelo stoljeće, ako ne i dulje. (Premda, u tom smislu, primjera ima iz različitih razdoblja i podneblja, odlučio sam se za jedan – paradigmatski. Naime, na jednoj, tri tisuće (3000!) godina staroj, babilonskoj glinenoj pločici piše: „Današnja mladež je iskvarena do srži, ona je zla, bezbožna i lijena. Ona nikad neće biti što je mladež nekad (sic!) bila, i nikad neće biti u stanju sačuvati našu kulturu.“ E, svaka ti čast, drevni konzervativče zabrinut za babilonsku uljudbu!)
Neki onodobni liberali i štulhoferi su se, znači, s posve intelektualističkog stajališta, zalagali za poduku pubescenata o seksualnosti, smatrajući da će to pridonijeti njihovom uspješnijem odgoju, dok su se onodobni konzervativci i vukasovići nad tim zgražali jer da adolescenti ne bi poludjeli za seksom da su – bolje odgojeni. To donekle liči na problem kokoši i jajeta: je li prije bio loš odgoj koji je rezultirao pomamom mladih za seksom, ili je nedostatak seksualnog „uzgoja“ kriv za to što je mladež neodgojena.
Polemika (doduše, nešto je jenjala u zadnje vrijeme) i dalje traje. A prilično sam uvjeren da će sličnih članaka biti i 2108. g.
Post je objavljen 18.11.2008. u 22:32 sati.