Marketing
no fear
drago mi je što se našla barem jedna osoba koja mi je rekla da nisam pogriješila i da sam učinila ispravnu stvar. jer htjela sam vjerovati da može biti lijepo i stvarno.
i vjerovala sam. i čvrsto sam se uhvatila za tu mogućnost i mislila samo na to. i onda se dogodilo ono što sam sa svom svojom sigurnošću cijelo ovo vrijeme odbacivala. ili barem počela.
ne znam koliko osoba može biti slijepa. ali ne ja, već on.
ne znam u čemu sam pogriješila. ali možda i nisam.
dala sam cijelu Sebe. dala sam sve što sam imala. svakog trenutka sam mu davala najbolje od sebe. svakim trenutkom sam mu poklanjala sve više i više ljubavi, ne znajući ni odakle mi toliko. u trenutku kada sam odlučila priznati samoj sebi da sam mu poklonila svoje srce, u trenutku kad sam pomislila da ga možda i volim i nije me bilo strah, sve se srušilo.
suza je bilo toliko da su jedva izlazile na površinu i odjednom sam se našla kako čujem samo jecaje i ne prepoznajem se. pokušala sam odmah izbaciti sve iz sebe. ali ono što sam uspjela izraziti je bio samo mali dio onog što se stvorilo u meni u trenutku.
u tako kratkom razdoblju sam uspjela pružiti nekome toliko ljubavi i nježnosti i stvoriti među nama posebni svijet u koji nije mogao ući nitko osim nas. jer ja to nisam dopuštala. tamo me u svakom trenutku mogao imati i tamo bi me uvijek našao. kadgod bi pomislio da klone duhom, pružila bih mu djelić sebe i pustila ga neka kaže što god poželi, ako bi mu to pomoglo. i mislim da sam ga uspijevala nasmijavati i činiti ga sretnijim.
i najviše me zaboljelo što sam shvatila da mu ništa od toga ne fali, a ni neće, i što još uvijek ne shvaća da nikome nisam dopustila da me upozna na taj način, osim njemu.
srušio je odnos koji sam ja tako marljivo gradila. a i on. i sve je to samo odbacio.
a tako se utješiš kada možeš nazvati prijateljicu i kada te ona potpuno razvedri. i kada možeš nazvati tomija i u suzama mu reći da je imao pravo.
i imati filipu pored sebe je nešto najdivnije.
i gledam nas na ovoj slici. zar nismo predivne?
i daje mi toliko snage saznanje da sam ipak upoznala osobu sličnu sebi.
i onda snažnije pogledam osobu koja bih trebala biti ja. gledam ju u oči. i samo se nadam da je u njoj ostalo još malo snage, samo još malo, dovoljno da se izdrži danas i sutra.
za sve ostalo tu je onaj svijet skriven duboko u meni.
Post je objavljen 18.11.2008. u 19:56 sati.