Jesen je bila na izmaku i brlog je bio spreman za spavanje. Iskopana jama u zemlji, nadsvođena malom stijenom pružala je prilično sigurnu zaštitu zimskim spavačima mrkog krzna. Mrnjo je čitavog ljeta obilazio šume, sladio se divljim jabukama, šumskim jagodama, kupinama koje su mu pokušavale zabiti svoje bodlje u šape i njušku u samoobrani, sladio se kruškama iz obližnjeg voćnjaka kamo bi odlazio noću dok je djed Marko čvrsto spavao, a pred sam odlazak na počinak dobrano se najeo drenjina. Da je znao pjevati sigurno bi i pjesmom izrazio svoje zadovoljstvo, ovako je samo mumljao oblizujući se čak i pri samoj pomisli na slatke plodove u kojima je često uživao. Razmišljao je poput svih zimskih spavača, morao je stvoriti zalihe za zimu, zlatnu rezervu ako snijeg potraje. Zlatnu rezervu ako se neće moći probuditi iz zimskog sna. Ako će možda nešto lijepo snivati…
Mrnjo se s prvim hladnim danima uvalio u svoj brlog i uskoro utonuo u san. Pred njim je bilo nekoliko mjeseci počinka. Dok ne prolistaju vrbe i dok sunce ne zagrije polja i šume.
Zora je bila tek nešto mlađa i prilično nestašnija od Mrnje. Da, i ona je uživala u voćnim obrocima koje je nudila šuma za toplih godišnjih doba. Voljela se i medom osladiti, ali nakon što ju je izboo roj pčela više se nije približavala dupljama stabala u kojima su pčele punile saća medom.Zora se zaljubila u Mrnju, ali on je usnuo zimski san prije nego što je postao svjestan njene ljubavi. U zadnjim jesenjim danima okupanim suncem smišljala je razne igre kako bi se zajedno igrali, pozivala ga je na zajedničko kotrljanje po šušnju, nudila mu zadnje plodove koje je uspijevala pronaći u šumi. Ali Mrnjo k'o Mrnjo, poznati pospanko nije bio jako zainteresiran za druženje sa Zorom.
Tako je i Zora s prvim hladnim danima legla u svoj brlog. Okretala se s boka na bok i nikako nije mogla usnuti. U mislima joj je stalno bio Mrnjo. Toliko je uzdisala da je proizvodila više buke nego što su kukčići koji su živjeli u njenom krznu i njenom brlogu mogli podnijeti. Konačno je zaspala, ali njen je san bio prilično tanak. Probudila se prije svih ostalih medvjeda. Probudila se jer je i u snu mislila na Mrnju.
Odgegala se do Mrnjinog brloga. Zavukla se unutra i gledala kako Mrnjo spava dubokim, dubokim zimskim snom. Nije se ni pomaknuo dok ga je ona promatrala, samo mu se trbuščić nadimao i spuštao od dubokog disanja. Ljubav je bila jača i od nje i od njenog sna. Gledajući ga tako lijepog i usnulog pomislila je kako jednostavno ne može bez njega. Pala joj je na pamet ideja koju je odmah sprovela u djelo. Ukrala mu je srce, a na njegovo mjesto utisnula je poljubac.
Vrbe su se zazelenile, potočići zažuborili, maslačci ponudili pčelama svoje žute glavice, medvjedi su šetali uokolo u potrazi za prvim plodovima koji će im vratiti snagu potrošenu u dugom zimskom snu, a naš Mrnjo je i dalje spavao. Zora je s nestrpljenjem čekala da se probudi, ali Mrnjo je samo spavao i spavao. I drugi medvjedi su se pitali što li je s njim, nedostajalo im je njegovo društvo, ali budući da je bio poznata spavalica nisu se brinuli. Već je bio sama kost i koža, a iz sna se nije budio.
Zora se zabrinula i zapitala da nije uzrok tome njena mala krađa. No, u zamjenu mu je ostavila poljubac! Vratila se u njegov brlog i drmala ga je i drmala ne bi li se probudio, povlačila ga za uši i stiskala za nos, ali Mrnjo bi u snu samo zabrundao i nastavio spavati.
Što li će sada? -pitala se Zora. Imala je Mrnjino srce, ali nije imala Mrnju. Bila je tužna. Hodajući šumom nije se veselila prvim šumskim jagodama niti toplim zrakama sunca.
Odlučila je Mrnji vratiti srce jer se bojala da bez njega ne umre. Zajedno sa srcem utisnula mu je još jedan poljubac.
Mrnjo se promeškoljio i otvorio oči. Malo ih je protrljao i ugledavši Zoru promrmljao: „Čini mi se da sam te vidio negdje u snu“. Zijevnuo je i rekao „Oh, kako sam gladan“.
Zora se samo smješkala, sretna što se Mrnjo probudio, shvatila je da se srce i ljubav ne mogu zadobiti krađom već samo nesebičnim davanjem pa je veselim mumljanjem pozvala Mrnju na slasni obrok sočnih i mirisnih šumskih jagodica.
"Kloks" listopad 2008
Post je objavljen 18.11.2008. u 13:11 sati.