Gleda
prepun suza i prljavštine
u divlju bezobličnost jutra
ona ga prati milijunima metamorfoza
uvlači se kroz prozor
nebo je hladno
siromašno
plavo
Zatim gleda tamne satove
svaki od njih
pokazuje drugo vrijeme
skoro zaplače kad vidi
da je trebao umrijete još jučer
(ta ga činjenica ipak ostavlja hladnim)
Ipak kazaljke bude u njemu
poznat pozlaćeni ritam
i u isto vrijeme
on žudi nevinost
on žudi strast
Moli nježni vjetar
glas balalajke
svirači na bešćutnom asfaltu
stavljaju njegovu molitvu
među žice
A on sprema
u predvorje zjenica
samo njemu razumljiv san.
Post je objavljen 18.11.2008. u 12:55 sati.