Usudite se povjeriti je svojoj okolini.
Recite kako vam je.
Recite što želite od svojih prijatelja i prijateljica.
Ako vaši poznanici ne znaju
kako reagirat,
ako govore površno, bez razmišljanja,
nemojte to uzeti osobno.
To je samo njihova nemoć.
Ali vi unatoč tomu nastavite s pripovijedanjem.
Možda se razgovorom poveća shvaćanje.
Možda tako nastane jedan novi odnos,
odnos u kojem smijete biti onakvi kakvi jeste.
Riječ "žalost" zapravo znači pasti,
ostati bez snage,oboriti glave.
Tko žali ,ne osjeća više tlo pod nogama.
Nema više snage.
Pognuo je glavu.
Glavom prolaze misli:
Hoću li danas izdržati dan?
Što da radim?
Kome da se obratim?
Pomaže li molitva?
Na koga se osloniti u svojoj
neizmjernoj tuzi?
Tko tuguje ,očekuje utjehu,
ne neku jeftinu utjehu koja samo ulijeva lažnu nadu,
nego utjehu koja uspravlja,
daje oslonac, dariva čvrstinu.
Isus moli na križu s psalmistom:
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne" ( Ps 22,2.12).
Isus je ostao sam u svojem trpljenju.
Nitko mu nije prišao da ga utješi.
Ipak, on je ušao u vašu žalost.
Nije se tiho odšuljao.
On je s vama.
Vjerujte ovom Tješitelju!
Pogledajte ga
u njegovoj usamljenost na križu.
Viseći na križu, on je s vama.
Razumije vas.
Stavite preda nj svoje slomljeno srce.
On će ga uzeti u svoje nježne ruke.
U njima ono može ponovno ozdraviti
i postati cjelovito.