Otišla provincijalka u metropolu da bi se vratila pet knjiga teža. Ipak, ulov je bio znatno manji nego prošle godine, kad sam doma išla natovarena kao mazga. Također, čini mi se da je ove godine sajam bio nešto siromašniji događanjima, ili je to zbog moje pogreške, jer sam Interliber posjetila u subotu popodne, kad su gužve bile doista ne – o – pi – si – ve! Doslovce sam se probijala kroz kordon ljudi koji su se tiskali oko štandova. Od njih, dakako, jedva da sam štandove i vidjela. I još jedna stvar: zašto majke vode djecu u kolicima na Interliber? Kad su krenule u šetnju među štandovima, jesu li se zanijele predivnim primjercima knjiga (onom luksuznom Biblijom, recimo – što, usput budi rečeno, ne znam kako se poklapa s onim katoličkim zapovijedima o časnom siromaštvu i nerobovanju stvarima), pa su ugurale kolica s malim djetetom ravno u ljudski stampedo koji je prijetio da ih pregazi?
Što sam kupila? Pošto u mom gradu nema Profila (hint – hint, Profilovci: promaklo vam je potencijalno masno tržište!), tamo sam najviše tržila, i to sto posto ženskih spisateljica: Rujanu Jeger, Julijanu Matanović i Slavenku Drakulić (jest da sam ove dvije mogla već davnih dana kupiti na kioscima, a Julijanu Matanović sam ionako zaključila da ne mogu početi čitati prije nego što pročitam sve knjige na koje se ona referira, jer inače uzalud vam trud, svirači. No dobro. Nije kao da se knjige kvare ili nešto. Ako su pokvarene, pokvarene su od dana tiskanja).
Nadalje, Algoritam mi nije donio ono što sam očekivala: nadala sam se da ću naći novi primjerak Crvenog psa (autor je Louis de Bernieres), kojega sam poklonila prijatelju za rođendan. Autor je odličan, a knjiga je mila, prava slikovnica. No nisam, nije ih bilo, iako je knjiga iz latinoameričkog ciklusa Louisa de Bernieresa bilo (to su one tri koje također jako volim: Don Emmanuel i njegov puteni rat, Dionisio Vivo i gospodar kokaina i Kardinal Guzman i njegovo bremenito nasljeđe). Ali bilo je nešto gotovo bolje: Higijena ubojice. Prvijenac Amelie Nothomb po izboru Zlatka Crnkovića (ostale njezine knjige, ako se ne varam, osim Kozmetike neprijatelja, objavila je izdavačka kuća Vuković&Runjić). To sam kupila s neskrivenim oduševljenjem i pročitala još i prije nego što sam došla kući. Pisat ću o toj knjizi ovih dana, definitivno.
I konačno, Vuković&Runjić. Oni, koliko sam shvatila, u hrvatskom prijevodu objavljuju međunarodnu biblioteku Mitovi (autori iz različitih zemalja zamoljeni su da „osvježe“ mitove iz svojih naroda. Tako je Dubravka Ugrešić pisala o slavenskoj boginji Morani, odnosno Babi Jagi u knjizi Baba Jaga je snijela jaje). Alexander McCall – Smith u knjizi Angus sanjar donio je svoje viđenje keltskog boga koji je pandan rimskom Erosu. Moram dodati da se radi o beletristici, a ne o publicističkom djelu. McCall – Smith mi je drag još od Prve damske detektivske agencije, a mislim da ni ova knjiga neće biti iznimka.
Moram reći da mi se također čini da ni popusti ove godine nisu bili izdašni, kao što sam već napisala u jednom komentaru na nečijem blogu: kao da izdavačima nije bio cilj predstaviti se potencijalnoj čitateljskoj publici i izaći što više u susret O. Č. – u (Običnom Čitatelju), već se sve sastojalo u međusobnom nad*ebavanju konkurentskih izdavačkih kuća – oni su se skupili da bi jedni drugima pokazali koliko su moćni i koliko love imaju. Ne sviđa mi se to, ni najmanje.
Post je objavljen 18.11.2008. u 08:07 sati.