Ovih dana obilježen je svjetski Dan sjećanja na žrtve stradale u prometu. Obilježen je i u Osijeku. Mali skup ali slične tragedije. Obitelji koje pate za svojim najmilijima. Međutim to nikoga ne zanima previše. Od pozvanih odazvali su se samo predstavnici
MUP-a. Zašto samo oni? Možda oni jedini razumiju što se dogodilo nama. Možda je i njima dosta gledanja mrtvih tjela i donošenja najgorih vijesti u životu. Zašto to ne zanima državno odvjetništo - pravosuđe. Očito da je tako lakše donositi te mizerne kazne. Lakše je ne vidjeti nesretne roditelje, supruge, djecu... lakše je živjeti svoj život, a ostalo shvatiš samo kao posao.
Žalosno je da je ovih dana stradao još jedan život. I pijanac je imao pravo na život. Žao mi što će i njega nositi onaj drugi na duši, ali još više me žalosti način na koji ljudi gledaju na prometnu nezgodu. Zar je moguće da netko tko je slavan i poznat ne mora odgovarati za nešto što je učinio, pa i ako je nenamjerno. Tko je taj koji je nekome dao pravo da uništi nečiji život ? Kako omeže biti opravdanje da je poginuli pijanac i da nema nikoga ? Zar on nema pravo živjeti?
Kada će konačno ljudi početi razmišljati ONAJ MRTVI MOŽE BITI I NETKO MENI DRAG.? Koliki još moraju poginuti da shvatimo da je život nešto dragocjeno i da ga treba čuvati?
Post je objavljen 17.11.2008. u 20:19 sati.