Kada sam došla u prvi razred nikoga nisam poznavala i sama sam sjela u treću klupu u sredini (tamo me poslala mama), kraj mene je sjela jedna djevojčica (isto na nagovor mame). Ona je bila prva osoba koju sam upoznala u svom razredu.
I jedina osoba koju sam poznavala u prvom srednje.
Znate kako izgleda Ariela, mala sirena?
E pa ona joj je dosta slična, samo što ima smeđu kosu.






Pogotovo ova prva slika – totalno ona.
Tvrdi da joj nos stoji nahero. Na što ja počnem kolutati očima. Jer ako itko između nas dvije ima razloga za iskompleksiranost, to bi bila ja, a ne ona.
Krašolina je jedina od mojih 'real life' prijatelja koja zna za ovaj blog. Ali dobro, nisam ni ja bedasta, ucjenjujem ju time što sam ju registrirala na jednom forumu pa znam lozinku. =Đ
Krašolina je na moj nagovor pročitala Sumrak, iako baš i nije fan čitanja knjiga. Tek toliko da me ne gleda u čudu kada spominjem Edwarda. Kaže da joj se svidjela, ali da će za ostatak ipak čekati filmove (iako je i dosta dogurala u Mladom Mjesecu). A i mislim da je bila njezina ideja da mi za rođendan kupi Mladi Mjesec (je da sam se ja nekih mjesec dana žalila da ga nikako ne mogu nabaviti u knjižnici xD).
Krašolina i ja uvijek zajedno sjedimo. Zapravo, to se kakti podrazumijeva, nitko nas nije ni pitao za sjedenje. Zna se da će Crinoline i Krašolina sjedit zajedno. U prvom razredu, kada je jednom nije bilo u školi, jedna djevojka je izjavila da me je čudno vidjeti bez nje.
Krašolina je oduvijek bila napredna, pa je tako u vezi već... hm... 3 godine. Njega ponekad smatram debilom (jer se nekad tako i ponaša), ali je u principu dobar.


