Ovo sam počeo pisati kao komentar na pollitika.com uz dnevnik Zdravka Gracina PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB. Kako se odužilo, odlučio sam objaviti kao samostalan tekst.
Kao glavni tajnik jedne političke stranke, koja s ambicijama izlazi na lokalne izbore u Zagrebu (i u raznim drugim gradovima i općinama), nekoliko načelnih komentara o situaciji i strategiji nastupa, s gledišta onih koji su nezadovoljni načinom na koji se Zagrebom danas upravlja, te traže mogućnosti promjene.
O izboru gradonačelnika
1. Milan Bandić ulazi u izbore s ogromnom prednošću, baziranom na:
- mreži klijentelizma i korupcije,
- uspješnom populizmu,
- ogromnim sredstvima za kampanju i "darove" mnogobrojnim interesnim grupacijama,
- dogovoru o nenapadanju s HDZ-om i
- potpunoj kontroli nad koalicijskim partnerima HSU, HSS i SNL.
Bez obzira na brojne afere i nezadovoljnike, teško je vidjeti kako bi izbore za gradonačelnika mogao izgubiti; bilo bi potrebno da se svi ili gotovo svi nezadovoljnici okupe. Moguća je, iako mislim ne i vjerojatna, pobjeda već u prvom krugu. Ukoliko dva najuspješnija kandidata uđu u drugi krug, moguće su razne kombinacije.
2. Jasenko Mesić, najavljeni kandidat HDZ-a, ne pokušava se profilirati kao iole ozbiljni kandidat, pa je jasno da ga je stranka žrtvovala zbog dogovora s Bandićem. Stranačka mašinerija HDZ-a mogla bi mu donijeti oko 15%, možda i 20% u prvom krugu, što je vjerojatno dovoljno za ulazak u drugi krug. (Godine 2005. koalicija HDZ/DC/HSLS/Hrvatski demokršćani dobila je samo 15,4% glasova; sada ipak treba očekivati povećani broj glasova za listu HDZ-a.) Ako Mesić uđe u drugi krug - Bandić pobjeđuje velikom većinom. Ako pak uđe neki treći kandidat - Bandić može u drugom krugu računati na znatan broj HDZ-ovih glasača.
3. Jedina mogućnost da Bandić izgubi bila bi da se pojavi jedan jaki kandidat/kandidatkinja s dobrom ekipom i pristojnim proračunom za kampanju, koji bi okupio glasove nezadovoljnika (uključujući, što je vrlo bitno, i glasove nezadovoljnih glasača SDP-a!), te da se uz to dobrom kampanjom potakne na glasovanje dio ogromnog broja inertnih i rezigniranih (na izbore 2005. izašlo je u Zagrebu samo 36% registriranih birača). To je međutim teško očekivati s obzirom na slabost svih drugih stranaka, te rascjepkanost i mlitavost zagrebačkih "salona" (svi su protiv Bandića, ali međusobno nesložni) i izoliranost nezadovoljne i frustrirane inteligencije od puka (na kojeg djeluje Bandićev populizam). Ti glasovi će se vjerojatno raspršiti na nekoliko kandidata, mnogi jednostavno neće izaći na izbore, a drugi će zbog interesa, rezigrancije ili protivljenja HDZ-u ipak dati glas SDP-u i Bandiću.
4. Nekoliko je pojedinaca, uglavnom nezavisnih, istaklo svoje kandidature. Osim možda Radimira Čačića, teško je vidljivo kako bi mogi ući u drugi krug; samo će rasuti glasove. Miroslav Rožić, recimo, može samo pomoći Bandiću i Mesiću tako da privuče i neutralizira neke glasove nezadovoljnika na desnici, pa ga u kuluarima neki smatraju Bandićevim igračem.
5. HNS priprema sporazum sa SDP-om o zajedničkom nastupu svuda, osim u Zagrebu; s obzirom na iskustva i poznate zategnute odnose, te Čačićevu samoljubivost - pitanje je, hoće li to uspjeti. Čačić ima ambicije kandidirati se za zagrebačkog gradonačelnika. Prema najavama, traži podršku HDZ-a ukoliko uđe u drugi krug; složena igra, jer u prvom krugu morao bi pobijediti upravo J. Mesića, da uđe u drugi protiv Bandića. Ako pak ocijeni da nema šanse, može od toga odustati. Realno - mislim da nema šanse. Ne može sam prikupiti glasove nezadovoljnika: osobno je sličan Bandiću, a HNS se ozbiljno kompromitirao tijekom koalicijskog vladanja sa SDP-om 2001.-2005. i danas je stranka u Zagrebu slaba.
6. Civilno društvo moglo bi potencijalno odigrati značajnu ulogu, ali ono je (vidi točka 3!) rascjepkano i neodlučno. Primjerice "Pravo na grad" i dalje zadrto inzistira da ih stranke i izbori ne zanimaju; objektivno, s obzirom na golemu prednost koju Milan Bandić ima (točka 1), ne dati aktivnu podršku nekom njegovom protivniku, znači dati faktičku podršku njemu, bez obzira koliko ga se inače napadalo. Drugi su još manje aktivni.
7. Postoje još neki mogući nezavisni kandidati koje se spominje u kuluarima, koji bi mogli imati šanse ući u drugi krug. Konkretno - Josip Kregar i Vili Matula. No, oni dosad nisu izrazili takve ambicije, i vrlo je upitno da li bi mogli prikupiti koliko-toliko pristojnu koaliciju.
Izbori za Gradsku skupštinu
1. Po novoj podjeli nadležnosti između gradonačelnika i Gradske skupštine, potonja više ne kontrolira gradonačelnika ali s druge strane njena su ovlaštenja povećana i ona može utjecati na vladanje gradom.
2. Čak i ako Milan Bandić bude izabran za gradonačelnika, moguće je da SDP ne prikupi dovoljnu većinu u Skupštini, pa se okupi "oporbena" post-izborna koalicija, tj. dođe do kohabitacije. To je međutim moguće jedino, ako HDZ pristupi takvoj koaliciji.
3. Tako izgleda kao najvjerojatnije da će situacija nakon izbora biti manje-više jednaka kao i danas.
4. Glede samih izbora međutim, postoji "prazan prostor" koji bi mogle popuniti nove snage - stranke ili nezavisne liste. Na izborima 2005. koalicija SDP/HSS/HSU osvojila je 41% - moglo bi se dogoditi da sada to bude manje. Koalicija HDZ/DC/HSLS/Demokršćani imala je, kako sam spomenuo gore, samo 15% - za očekivati je da će se taj postotak sada povećati, čak znatno (pa će lista HDZ-a dobiti više glasova nego njihov kandidat za gradonačelnika). HNS (tada u koaliciji sa LS, danas su ujedinjeni) je imao 8% - pitanje je može li to održati, iako je po anketama jedina stranka uz SDP i HDZ koja prelazi izborni prag od 5%. Od ostalih koji su tada ušli u Skupštinu: HSP je tada bio treća snaga sa 11%, Nezavisna lista Tatjane Holjevac (danas stranka Sjedinjene nezavisne liste) dobila je 7% a nezavisna lista Borisa Mikšića 6%. Nitko od njih nema šanse taj rezultat ponoviti.
5. Kao što sam već spomenuo - sve stranke u Zagrebu, osim SDP-a i HDZ-a, su slabe. HNS u rasulu, HSP također, HSLS životari, o HSS-u, HSU i SNL ne čujemo ništa osim da njihovi zastupnici glasuju kako im Bandić kaže. Realno, ako pogledate koje stranke stalno u javnosti istupaju, imaju akcije i jasne stavove - Zelena lista, koja ima smiješno male resurse, danas je realno treća stranka u Zagrebu (čak i druga po nekim pokazateljima aktivnosti, s obzirom koliko je HDZ inertan); ne zato jer je jaka, nego zato jer su drugi slabi.
6. Naš je problem međutim da nas mnogi građani, čak i ako znaju za nas i naše akcije i simpatiziraju nas, doživljavaju kao dio civilnoga društva - nisu svjesni, da smo mi ozbiljna politička opcija za koju se može glasovati. Imamo šanse preći izborni prag, ali bit će teško. Nadamo se također osvojiti veći broj mandata u vijećima četvrti. Na izborima 2005. dobili smo smo samo jedan posto glasova za gradsku skupštinu, ali između 5% i 12% za vijeća četvrti, u pet četvrti u kojima smo imali liste; tako imamo šest vijećnika u vijećima četvrti - jedina stranka, koja ih ima, osim četiri parlamentarne: SDP, HDZ, HSP i HNS, te njihovih koalicijskih partnera. (HSLS, HSS i drugi nisu uspjeli preći 5% tamo gdje su nastupili samostalno).
7. Naš je cilj utjecati na promjenu vlasti u Zagrebu, ali i na bitnu promjenu načinu vladanja u Zagrebu. No također, imamo konkretne programske zahtjeve, koje bi trebali prihvatiti koalicijski partneri, koji se tiču prometa u Zagrebu, zaštite kulturne i prirodne baštine, postupanja s otpadom, urbane kulture idr.; to je - nažalost - neuobičajen pristup, jer uobičajeno se pod "pragmatizmom" podrazumijeva - hajde da ne ulazimo u programske teme, koje bi mogle biti sporne (ili se pak, kao što je učinio HSS nakon prošlih parlamentarnih izbora, istaknu neki programski zahjevi pa onda od njih prešutno odustane - o čemu je dobru analizu ovdje dao Aleksandar Hadživelkos.). Naš je cilj, također, dugoročan: promovirati zelenu političku opciju u Hrvatskoj. Uspjeli smo donekle se profilirati u medijima i javnosti općenito u posljednjih godinu dana i nastavit ćemo napore u tom smjeru, da bismo gradili svoju samosvojnost.
8. Tako u eventualne koalicijske pregovore polazimo s pozicija drugačijih, nego skoro svi drugi. Dominantna strategija koju biraju male stranke jest "prikrpiti" se nekoj velikoj i tako osigurati minimalno sudjelovanje u vlasti. (Tako su npr. postupile, s određenim uspjehom, stranke "Zeleni Hrvatske" u Osijeku i "Zelena stranka - zelena alternativa" u Istarskoj županiji, zbog čega nisu zainteresirane za objedinjavanje zelene političke opcije.) Mi bismo radije vidjeli jednu koaliciju stranaka-autsajedere i predstavnika civilnoga društva, koji bi se mogli pojaviti na našoj listi.
9. Po svoj prilici, ponovo će se pojaviti velik broj listi, slično kao 2005. kad ih je bilo 24, od čega je samo šest osvojilo preko dva posto glasova. (Desetak lista je racionalno.) Pojavit će se neminovno "rikidulozne" liste (oni koji se pojavljuju samo zato da bi se malo pravili važni po medijima koristeći besplatne nastupe u kampanji, ili pak gaje neosnovane ambicije), kao i lažni kandidati za dizanje magle, kako bi glavni igrači osvojili više mandata. Npr. postoji stranka "Zeleni demokrati" koju su osnovali Bandićevi ljudi (2005. osvojili su 0,35% glasova, tj. trećinu glasova Zelene liste - dio koji može biti važan), a Bandić traži novu Tatjanu Holjevac - lažnu nezavisnu listu. Određeno rasipanje glasova je neminovno, a što je veći broj listi, to bolje za one najjače: ljudi se izgube u preširokoj ponudi, a svi "autsajederi" (oni koji još nisu u strukturama vlati) neminovno jedni drugima konkuriraju više, nego što ugrožavaju velike.
10. Izborni prag, osim SDP-a i HDZ-a s njihovim partnerima, preći će vjerojatno još samo dvije do tri liste; jedna od njih vjerojatno HNS, za drugu se nadamo da će biti Zelena lista. "Rasap" glasova, tj. ukupni postotak glasova koje osvajaju liste koje nisu prešle prag, mogao bi biti visok, viši nego 2005. kad je iznosio 11%.
Dakle, o situaciji onih, koji žele promjenu političke vlasti u Zagrebu: mislim, gledajući realno što kao političar moram (a bit će, naravno, onih koji će prezrijeti i mene i Zelenu listu jer da smo nedovoljno radikalni), da su šanse nažalost male i da će se vjerojatno ponoviti situacija koju imamo i danas - Milan Bandić gradonačelnik, u Gradskoj skupštini drži većinu s koalicijskim partnerima i prešutnom koalicijom s HDZ-om. Postoje ipak šanse da ishod bude drugačiji, koje sam gore spomenuo, pa slijedećih mjeseci treba ulagati napore da se one realiziraju; Zelena lista spremna je tu dati svoj prilog, uz ograničenja koja sam također naveo.
Ali - gledajmo i dalje od samih ovih izbora! Realno, moguć je važni korak naprijed ulaskom u Gradsku skupštinu nekoliko kandidata s liste Zelene liste i eventualnih koalicijskih partnera (uključivo i nestranačke osobe koje bi se mogle na našoj listi pojaviti), te eventualno neke druge liste odlučnih "autsajdera" (uz podršku vijećnika u vijećima četvrti i mjesnim odborima) koji se neće dati potkupiti, uplašiti ili rezignirati. U tom slučaju, uz odlučnu i promišljenu strategiju, visoki moral i naporni rad, u suradnji s javnošću, mogla bi se permanentna kriza u vladanju Zagrebom dovesti do pune jasnoće, te stvoriti uvjete za prijevremene izbore i stvarnu promjenu.
Ukratko - čeka nas vrlo težak posao do izbora - a uspijemo li, nagrada će biti još teži rad, da bi se postepeno nešto u ovom jadnom gradu ipak promijenilo.
Post je objavljen 17.11.2008. u 17:53 sati.