Sinoc sam bila u kinu, u drustvu meni dragih zena gledati film zene. Bas me zanimalo kakav je to film o nasem rodu u kojem jos nema nijednog muskarca u svim tim minutama. Glumacka "postava" garantirala je dobar film, a ionako je nedjelju najljepse provesti u drustvu obitelji i prijatelja, pogotovo nakon sto je godinama bila rezervirana za ucenje, ucenje i samo ucenje.
Moram priznati da film nije los, mogla bih reci da je onako prosjecan, u biti, prikazuje zaista razne tipove zena i njihove dogodovstine, i sav taj apsurd u njihovom zivotu. Ima i nekoliko zanimljivih poruka, da je vazno sebe staviti na prvo mjesto u svom zivotu i dobro razmisliti sto ti zelis sa svojim zivotom, i vjerovati u sebe, a ne biti rastrgana oko milijun manje bitnih obaveza koje cinimo samo da bismo ugodile drugima, da ne trebamo svoju ljubavnu nesrecu ispovijedati prijateljicama jer cemo na kraju morati tjesiti njih, a ne one nas, da ako smo zadovoljne same sa sobom i radimo ono sto volimo i clanovi nase obitelji ce biti sretniji i ponosni na nas, da u zivotu treba biti hrabar i odvazan..itd..
Doduse, film definitivno pruza preveliku koncentraciju zena na jednom mjestu...To je bio preveliki sok za mene...Njihovo vristanje, cerekanje, tracevi, ljubomore itd itd...to me toliko potreslo da je prva stvar koju sam napravila nakon izlaska iz kino dvorane je bio poziv mom decku da konacno cujem muski glas i konstatacija da bi ovaj svijet zaista bio uzasan da na njemu nema muskaraca...Ni sama ne mogu vjerovati da sam dosla do toga:))
Post je objavljen 17.11.2008. u 17:13 sati.