Odlučio sam ne micati se iz sobe i napokon dovršiti članak za Travel. Danas mi je rok i cijeli dan provodim pred laptopom ne bih li ga konačno dovršio. Negdje oko 5 popodne uspijevam u svojoj nakani i šaljem ga urednici. Puno je duži od onoga koliko je od mene zatraženo, ali valjda će naći mjesta za njega. A ako ne nađu, nadam se da će ga pristojno skratiti.
Dan bi bio posve nezanimljiv da nisam nazvao Vesnu koja se sretno vratila doma (s preživjelim bocama južnoafričkog vina):
“Danas ti je prava strka ovdje u zgradi.”, govori mi: “Izgleda da ti je nestao neki susjed.”
Više od toga mi nije znala reći. Zovem prvu susjedu.
“Da. Profesor je nestao.”, kaže ona. Profesor je bio susjed koji je živio na jednom od viših katova zgrade. Imao je problema s alkoholom i nemalo puta nas je usred noći znao buditi lupajući po vratima i zvonima: “Nismo ga vidjeli ni čuli danima. Došla je policija i ušla u stan. Našla ga je mrtvog. Vjerovatno je tamo ležao zadnjih pet dana. Ne znaju od čega je umro.”
Zašto se ovakve zanimljive stvari događaju uvijek kada nisam kod kuće?! Baš sam i ja pehist.
Ne mogu reći da mi je Profesor bio drag. Tu i tamo sam ga viđao. Ali istina je da me znao raspaliti ranojutarnjim buđenjima... Valjda ćemo sad mirnije spavati...
Post je objavljen 15.10.2008. u 23:31 sati.