Teško se rastati od ovako dobrog hotela. Moram se danas rastati i od Vesne. Večeras odlazi doma. Dalje nastavljam sam. U hotelu nam dopuštaju da ostanemo malo dolje od uobičajenih 10:00 sati. U svakom hostelu i hotelu dosad u Južnoj Africi check-in je bio prerano. Najčešće je to 10:00 sati, a u najboljem slučaju u 11:00 sati. Iskorištavamo jutro da se posljednji put prošećemo po ovom ogromnom hotelskom kompleksu.
A potom Vesnino pakiranje... I to nije mala stvar! Uzela je stvari kao da je išla pola godine na put. Ah te ženske! Backpack je već prvog dana bio dupkom pun, a sad u njega trebamo ubaciti još nekoliko suvenira te tri velike boce južnoafričkog vina. I nadati se da te iste boce neće puknuti i vino se razliti po stvarima. Ono što se isprva činilo kao nemoguća misija, na kraju je ispalo 'mission acomplished'. Backpack samo što ne puca po šavovima, a Vesna ide doma s još jednim novim ruksakom na leđima.
Ja se prebacujem u novi hotel. Nalazi se u Randburgu, jednoj od sigurnijih četvrti Johannesburga. Bliže je centru gdje ću se ipak kroz koji dan morati spustiti taksijem do glavnog autobusnog kolodvora kako bih uhvatio autobus za Svaziland. Na par koraka od hotela je veliki shopping centar u kojem ću, već znajući sebe, kratiti vrijeme. Mercure Hotel Randburg pripada poznatom lancu hotela Accor. Soba je prostrana i udobna. Odlična za provesti par dana i napokon završiti onaj članak o Lesotu za Travel.
Na O.R. Tambo Johannesburg International aerodrom dolazimo kroz najveću popodnevnu gužvu. Vraćamo auto. Ne možemo vjerovati da je naša vožnja u ovoj Corsici došla kraju. Kao da smo ju jučer podigli u Cape Townu i krenuli u našu južnoafričku pustolovinu. Nekako nam je prirasla srcu. Večeramo posljednji put u Kentucky Fried Chickenu da zapečatimo našu pustolovinu. Pozdravljam se s Vesnom koja Air Franceom odlazi za Pariz. Ja uzimam taksi i vraćam se u hotel. Priznajem da mi je malo čudno biti sam... Nekako sam se naučio na Vesnu i njene mušice...