Zovem ja danas zambijsku ambasadu. Kažem: “Idem provjeriti za vizu.” Na internetu na par mjesta piše da ju hrvatski državljani mogu dobiti na ulazu u zemlju dok na drugim stranicama piše da se treba tražiti unaprijed. U ambasadi mi kažu da je ipak moram vaditi ranije. Pitam koliko traje procedura. Kažu 1 dan. Brzo u auto i prema ambasadi. A kad tamo mi kažu da je Hrvatska na posebnoj listi zemalja kojima za dobivanje vize treba odobrenje iz Lusake i da procedura traje 21 do 30 dana. Hvala, ali ne hvala. Radije ću preskočiti Zambiju. Pokušat ću još u Maputu i Lilongweu, ali ako ne ide, onda ništa.
Odlazimo natrag do Melvyin Park shopping centra da malo pogledamo što se nudi po trgovinama. Jučer navečer je, osim kafića i restorana, sve ostalo bilo zatvoreno. Vjerovali ili ne, na kraju skoro pa ništa ne kupujemo jer nam se stvari ne tegle. Dovoljno nam je da teglimo četiri boce vine još iz Stellenboscha. Vesna će ih morati odtegliti doma kroz koji dan.
Vigor dolazi po nas u Melvyin. Odlazimo do hrvatske ambasade koja je smještena u četvrti u kojoj je i naš hostel i ostavljamo auto parkiran pred ambasadom. Ne obaziremo se na 'NO PARKING' znak pred ambasadom. Ipak smo mi Hrvati, a ovo je naša ambasada. Šalu na stranu, Vigor nam je sredio da parkiramo bez problema auto pred ambasadom na sat-dva. Ambasada je izvana lijepo sređena. Nalazi se u 1160 Church Street, glavnoj ulici Pretorije koja prolazi kroz grad u dužini od nekih 20 kilometara. Na zidu na ulazu velikim slovima stoji 'EMBASSY OF THE REPUBLIC OF CROATIA'... da se zna gdje su Hrvati... Ovo me malo podsjeća na našu ambasadu u Kopenhagenu koja je također smještena na ekskluzivnoj lokaciji – tik uz dansku kraljevsku palaču.
Pretoria je bila znana kao “Afrikanerski Jeruzalem”. Grad su izgradili Afrikaneri (Buri) i veoma podsjeća na Europu. U vrijeme apartejda odavdje su bijeli rasistički vlastodršci diktirali politiku. Danas je nekada bijela Pretoria sjedište južnoafričkog crnog predsjednika. Nakon Nelsona Mandele i Thaba Mbekija, koji je nedavno uslijed korupcijskog skandala dao ostavku, predsjednik Južne Afrike je Kgalema Motlanthe. Po imenu mi se nekako činilo da je riječ o predsjednici, ali kasnije sam saznao da je ipak muško.
Centar “Afrikanerskog Jeruzalema” danas vrvi crncima, a bijelaca nema. Tek na glavnom gradskom trgu, Church Square, vidim dva bijelca. Oko nas crnci nas gledaju jer im je očito neobično da bijelci šeću centrom grada i nisu isključivo zatvoreni u svojim shopping centrima. U sat i pol koliko smo u centru vidjeli smo samo ova dva bijelca na glavnom trgu. U središtu trga je spomenik Paulu Krugeru, posljednjem predsjedniku nizozemske Zuid-Afrikaanse Republiek (1883.-1900.), a oko trga nekoliko tipično europskih zgrada, od kojih je najreprezentativnija zgrada gradske vijećnice s tornjem sa satom. Na jednom od brežuljaka s prekrasnim pogledom na Pretoriju smješteni su Union Buildings, kompleks zgrada koji su bili i ostali sjedište južnoafričke vlade. Tek nam kasnije Vigor kaže da nije baš sigurno ovdje šetati, ali prolazimo bez ogrebotina...
Ne želeći da nas uhvati mrak prije dolaska u Johannesburg, pozdravljamo se s Vigorom i nadamo se da ćemo se vidjeti u Hrvatskoj.
Do Johannesburga je manje od sat vremena vožnje. Smješteni smo zapravo u jednom od naselja u okolici grada, ako se Muldersdift može nazvati naseljem. Vidimo samo cestu i uz nju Spar i par niskih zgrada i ništa više. Misty Hills Country Hotel je hotel s 4 zvijezdice. Okružuje ga visok zid, a unutar zida je prostor polovice površine zagrebačke Trešnjevke. Ogromno... I cijeli taj prostor je hotel. Površina je veoma zelena s potocima, slapovima i mostićima, a u zelenilu smješteni su bungalovi te dodatni sadržaji poput spa centra, tri-četiri što otvorena što natkrivena bazena, restorani... Fantazija! Vidim na recepciji da je ovaj hotel bio nekoliko puta proglašavan jednim od najboljih hotela u Južnoj Africi. Ne čudi me to.
U sklopu hotela je i Carnivore Restaurant. Platiš 175 randa i jedeš do mile molje. Naravno – meso. Konobari cijelo vrijeme hodaju oko stolova s roštiljanim mesom nataknutim na mačeve i stavljaju ti na tanjur dokle god možeš jesti. A kad si gotov, spustiš zastavicu na stolu i priznaš poraz. Od mesa, osim standardne janjetine, piletine, svinjetine i govedine, probava se i krokodil, kudu, afrička divlja svinja, zebra i druga safari stvorenja. Danas pobjedu odnosi krokodil. Nema puno mesa, ali ono malo što ima je jako ukusno, nešto između ribe i piletine.