Potpuno mi je jasno zašto uvijek čujem sve najbolje o tom gradu! Ima ono nešto.... ima dušu. I ne čudi ni najmanje da je na UNESCOvoj listi svjetske kulturne baštine. Nije to jedan od onih gradova prepunih "konkretnih" turističkih atrakcija, muzeja i ne znam čega sve ne. Ne, Edinburgh je relativno mali. Ima nekih pola milijuna stanovnika i stari dio se bez problema propješači. Ali, kao što rekoh, ima ono nešto. Ne znam što mu daje toliku čar. Je li to bež siva boja kamena na kućama,...
...uske uličice i one načičkane zgrade...
...ili nešto treće, ali od samog dolaska do odlaska, šetala sam sa smiješkom na licu i znam da ću se uskoro opet vratiti.
Osjećala sam se kao da sam tamo već bila samo zahvaljujući filmu kojem se ne mogu sjetiti imena . Sjećam se dosta dobro radnje, ali naziva nikako... Znam da je dečko otišao od kuće s nekog imanja, mislio je da mu je maćeha ubila mamu, doselio se u Edinburgh, zaposlio u onom hotelu dole na slici, zaljubio se u nekakvu managericu, uselio se u toranj i kroz ovaj sat gledao u njezin stan u potkrovlju, njoj je ljubavnik bio nekakav oženjeni direktor....
Očito film nije bio dovoljno impresivan da mu zapamtim ime, ali je dobro prenio upečatljive slike Edinburgha.
Molim lijepo da me spasi s tim nazivom tkogod zna o čemu pričam. Bit ću beskrajno zahvalna .
No, da se vratim šetnji Edinburghom. Što me toliko privuklo ovom gradu? Teško je to opisati kao i svaku drugu privlačnost, međutim ono čega se prvoga sjetim kad pomislim na njega su njegove vizure.
I znam da se ne bih vratila s takvim dojmom da nam je padala kiša, no, i ovaj sam put u Škotskoj imala sreće s vremenom. Nije bilo baš onako lijepo kao onda u planinama jer je ipak studeni, ali kišobran nam nije trebao....
I da je kišilo, vjerujem da bih se vratila s dobrim dojmom. Bila bih se, u tom slučaju, više orijentirala na zatvorene prostore, a i račun bi mi bio znatno lakši jer imaju svakakvih zanimljivih dućančića . I ovako je jedan bio osvojen, a u drugom je palo isprobavanje šešira u kojima nikada ne bih izašla na ulicu, ali žensko u meni i to zabavlja
Ima tamo i galerija i muzeja, ali nakon čestog gledanja onih glavnih svjetskih, nemam previše volje za ove manje kad je lijepo vrijeme ako ne očekujem nešto specijalno.
Glavna turistička atrakcija je Edinburgh Castle koji im vjerojatno donosi dobru zaradu. Bio je vikend pa je sigurno bila veća gužva nego preko tjedna, ali red za ulaznice je bio poduža zmija. Tamo je izložena škotska kruna koja me, kao niti one druge koje sam vidjela, ne impresionira. Nije baš moj stil šešira .
Nije to jedan od onih najdvoraca, ali ima prekrasan pogled na grad, dobro je održavan i potrudili su se oko organizacije.
Osim što su organizirali vodiča, pokušali su posjetiocima približiti povijest kroz izložbu koja me baš i nije impresionirala. Lutke prikazuju razne scene vezane uz prošlost. Nije mi to baš nešto, ali Škoti ili misle da su lutke super i cool ili se McGangićev nećak bavi njihovom prodajom, ali nekako ih po gradu ima previše .
Naravno da dušu grada ne čini kamen. Sve ove zgrade su samo dobre kulise onome što se osjeća u zraku.
Grad ima dosta kafića i restorana, ali se taj dio nije dao baš puno proučiti preko kratkog vikenda. Što ću kad ja volim šetati i šetati....
Škoti kao ljudi mi i dalje ostavljaju dojam simpatičnih i ljubaznih veseljaka bez ukusa u oblačenju....
No, to me neće omesti u planiranju sljedeće posjete....
...jer ono što ostaje u sjećanju su lijepe slike.
A povrh svega, uz sam grad je jedno brdašce kojem je strana prema gradu strma stijena i s njega sam sigurna da puca izvrstan pogled. Kako ovaj put to nisam stigla, nema mi druge nego tamo doći prošetati sljedeći put .
. Sjećam se dosta dobro radnje, ali naziva nikako... Znam da je dečko otišao od kuće s nekog imanja, mislio je da mu je maćeha ubila mamu, doselio se u Edinburgh, zaposlio u onom hotelu dole na slici, zaljubio se u nekakvu managericu, uselio se u toranj i kroz ovaj sat gledao u njezin stan u potkrovlju, njoj je ljubavnik bio nekakav oženjeni direktor....
.
.