Pregled posta

Back to the future

Pobliže upoznavanje moje persone, epizoda 1456-a, repriza.

Tako dakle, pala mi ideja na pamet, godinama poslije modernog nabrajanja starih blogera da se i ja prisjetim nekih koji su oblikovali moj stil, kojima sam se divio i koje i dan danas želim upoznati a nekim slučajem nisam. Nekoliko je kategorija, jer moj stil nije isključivo fokusiran na jedno područje djelovanja. Pa krenimo!



Moj tip dnevnika. Obična događanja na neobičan način sa velikim vokabularom. Na finoj granici grandioznosti. Zahvaljujući Tiji upoznao sam Balaševića i neku drugu stranu Splita za koju nisam znao. Prcanje sa tonom dišpeta mi je dalo mnogo ideja za moj sarkazam. Jazzie pak s druge strane kontinentalna verzija, malo više kozmopolitski stav koji je umjesto dišpeta imao ironije na bacanje. Menervna mi je trenutno vrhunac novinarstva koje je poprilično osobno, ali opet profesionalno, sponatano a uređeno. Da ne govorim o ukradenoj ideji uvoda pa dobre slike. Ahem...



Choco, davnih dana upoznata u stvarnom životu, druženje nastavljeno kroz forum, blog, mail, no fascinirala me transformacija u mladu odgovornu ženu koja je uspjela neko vrijeme balansirati mnoge stvari i biti sam svoj kolmuinst. Kava me fascinirala jer je to bio prvi wannabe social networking portal koji je tada spajao malobrojne blogere .hr scene, što sam i sam neko vrijeme pokušavao, tu i tamo mi se još dogodi. Film/TV me je zbog svoje teme instant privukao, no dobre recenzije sa kojima se ne bih baš svaki put slagao su mi i samome cilj kada radim svoje kritike filmova/serija/čegagod. Sam' Što nije je poprilično nov, no inventivan blog/portal koji vodi nekoliko ljudi, a u svojim postovima naveliko obilaze žutilo i crnilo, što i sam želim ovdje postići, a raznolikost a opet homogenost mi je cilj.



Lucy mi je oduvijek bila fascinantna jerbo ju nikad ne upoznah a koliko sam mogao shvatiti, književnica je, te me kao takva amaterski zanimala jer kako književnik može voditi blog? Poprilično vrckavo i autobiografski sa povremenim fikcijskim/realnim pričama Bolesni um me je fascinirao svojim trash/punk/stripovskim pričama koje su se vrtile oko ničega, tj. zapravo oko velike bitke. Koja je zavrišla, šmrc. Ddadd, je pak skroz obrnuto jedna duboko romantična dušica koja je između humoristično prikazanih epizoda svog života uletjela uvije sa nekom dubokom pričom koja bi često znala biti i djelomično ili čak i više autobiografska. No svima je zajedničko da su u pričama pokazivali neki drugi dio svoje ličnosti, na vrlo kvalitetan način.



Nastassja je jedno divno stvorenje koje je na blogu pokazalo svoju sanjarsku stranu malo više nego na forumu, gdje sam ju upoznao kao također vrckavu i pozitivno osobu kojoj se život ne smiješi uvijek. Lonely sam pak poznavao i uživo no tek nakon što sam vidio kako tu negdje postoji romantična dušica dobio sam sasvim drugu perspektivu prema do tada isključivo bossy i ironičnoj osobi. U paketu su mi pokazale kako nisu svi nužno dvodimenzionalni i da nije tako loše pokazati i svoje druge strane koje su na prvi pogled… čudne.



Analna Carica je i dalje carica u mojim očima jer je ganjala svoje snove, ganja ih i dalje, upoznah ju uživo, i dalje je carica, nažalost samo offline. Xiola i Marisi mi dolaze u paketu i zabavno je bilo čitati dvije perspektive istog krkanja, a kada bi se odvojile imao bih jednu fag-hag kaktiga umjetnicu koja to nije i fotografkinju fantastičnog oka koja se nedavno omužila. Obje opasno apstiniraju od bloga. Domaćica je otkačena komšinica preko grane koja je pokazivala opasne količine zdravog razuma i humora koji je negdje nestao iako je blog tamo još negdje. Anspik je hvalim te bože još tu iako mi ponekad fali njena faza koja veze sa vezom nema, no i toga se nađe, i dalje je dosljedno sebi opičena.

I danas shvatih... puno njih nema, ja se i dalje igram na igralištu na koje su došli neki novi klinci. Ima tu još puno dragih blogera koji su negdje nestali. Meni tema ponestaje, možda opet negdje nestanem, drama kvin u meni nije krepala. Blargh, koja nostalgija i kriza me sad uhvatila, bolje da se ovog posta nisam niti primio. E, a sad da mi je samo znati, tko od vas „novih“ klinaca zna više od pola blogera koje ovdje navedoh?

Pozdravno, Ribac

Post je objavljen 17.11.2008. u 08:30 sati.