Političar mora imati sposobnost predvidjeti što će se dogoditi sutra, za tjedan, za mjesec, za godinu.
I mora imati sposobnost objasniti zašto se to nije dogodilo.
Iako je već mjesecima bilo jasno da se cijeli svijet suočava s krizom, naši vlastodršci su nas uvjeravali da nam se ništa neće dogoditi.
Ikome tko je samo na trenutak pomislio kako nam je izvozna industrija slaba, koliko ovisimo o uvozu, kako su skoro sve banke u stranom vlasništvu, kako je naftna industrija u stranom vlasništvu, kako je skoro sva profitabilna industrija odavno van našeg utjecaja, bilo je jasno da će se kriza osjetiti kod nas, i to žestoko. Jer ako naše banke i ostvaruju sulude ekstraprofite, njihovi vlasnici moraju nadoknaditi gubitke koji su nastali na drugim tržištima, a to neće moći ostavljajući dobit ili investirajući kod nas.
Strategija koju naša Vlada ima za suočavanje sa evidentnom krizom je štednja. Naravno, opet je to površno, uklanja posljedice ali ne i uzroke, zgodno zvuči, ali je to najbolje i jedino što oni mogu. Ovo je bila idealna prilika da se riješe nekih predizbornih obećanja i da ukinu neke sulude projekte, ali ne, oni i dalje ustraju na njima, a nama poručuju da stisnemo kaiš.
I izazivaju salve smijeha u domaćoj i međunarodnoj javnosti. Opet su zauzeli prve stranice, nakon što su nedavno bili izloženi salvama kritika, zbog nesposobnosti i nevoljkosti kojom se (ne) pokušavaju obračunati sa korupcijom, između ostalih izrečenim i u konzervativnom američkom dnevniku Washington Times
Naravno da treba štedjeti, ali to treba biti samo jedan od mehanizama kojima bi se trebali odhrvati problemima. Ali ne smije nam to biti jedini mehanizam i jedina strategija. Sada će doći na naplatu sva ona koaliranja i kupovanja glasova i mandata, jer nitko se ne želi odreći svog dijela kolača, i svi bi štedjeli, ali po mogućnosti preko tuđe grbače i tuđih resora. Naravno da su poslodavci oduševljeni zamrzavanjem plaća, ali to je razumljivo. Nije razumljivo da Vlada ne želi obuzdati svoju potrošnju, sramotno je da im je to jedino što su uspjeli iznaći kao prijedlog rješenja krize
Nema strategije koja bi se suočila sa problemima, nema nikakvih konstruktivnih prijedloga.
Kako da ih i bude, kad su isti ti ljudi govorili, a na žalost izgleda i sami vjerovali, da će kriza proći mimo nas?
Ni do sada nisu iznjedrili ozbiljnu strategiju razvoja društva, osim jedine koju znaju, kako da napune džepove svojim istomišljenicima i podupirateljima. Stalno govore da nam treba "New deal".
Ali "New deal" u SAD je značio štednju i razumno ponašanje države kao investitora, a ne gradnju promašenih trostruko preplaćenih dvorana, mostova i slično.
Počela je sadnja lipa u parku. Nešo je jako lijepo napisao članak o tome, na koji, kao ni na njegove prošle opservacije o parku, nemam što dodati.
Mogu vas samo uputiti na Radio Ogulin Zasađena prva lipa.
Usvojen je gradski proračun, bez amandmana opozicije. Jesu li zakasnili ili ne sa njima, sad je manje bitno. Nisam siguran da se poslovnika uvijek tako slijepo držalo, osim toga, korektno bi bilo da su im dali priliku obrazložiti što i zašto žele mijjenjati, pa bi onda i nama lakše obrazložili zašto je proračun takav kakav jest, i kamo idu naši novci.
Imao sam prilike proučiti proračun samo djelomično, pa ću ga djelomično i komentirati. Ima tu jako puno meni nerazumljivih odluka i stavaka, pogotovo u svjetlu recesije i krize, neriješenog odlagališta otpada, poduzetničke zone, uređenja buduće knjižnice i sl.
Nitko razuman nije protiv uređivanja grada, nitko ne može poreći da su nove fasade lijepe, da će nova knjižnica biti lijepa i reprezentativna, da je lijepo da grad ima internet caffe.
Sigurno će i novo kino biti jako lijepo.
Međutim, ono što je tu sporno (osim samih iznosa koji su utrošeni ili se planiraju utrošiti), jest kako bi se to sada moderno reklo, tajming ulaganja, jer proračun nije ni razvojni ni socijalan.
Uvijek, a pogotovo u vremenu krize i recesije, po meni bi prioritet trebale biti investicije u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta. Te investicije bi nam kroz poreze i povećane prihode onda trebale omogućiti da uljepšavamo fasade, gradimo dvorane i kina i sve ostalo Ali, osnova bi trebala biti proizvodnja i nova radna mjesta.
Ovako, gradimo krov, a nismo napravili temelje. A kad se već spominje krov, nije li na kinu krov mijenjan pred nekoliko godina? Možda bi se i ta cifra mogla pribrojiti onoj koliko nas u konačnici kino košta.
Nisam ljubitelj kina, i jako rijetko odem pogledati neki film van topline svog doma, doslovno jednom u nekoliko godina. Nije to nešto čime bi se trebalo ponositi, možda je blesavo, ali je tako. No, to ne znači da sam protiv kina, dapače smatram da grad treba imati kino-dvoranu. Za ovu staru me vežu lijepe uspomene, kao uostalom vjerujem i sve vas.
Već sam dosadan i sam sebi, ali je li ovo pravo vrijeme za takvu investiciju, i u tom iznosu?
Kada je pred čini mi se dvije godine je prvi put kino spomenuto u gradskom proračunu za 2007. godin, bilo je rečeno da će renoviranje kino-dvorane koštati 3 000 000 kn. Činilo mi se tada da je to puno novca, koji bi trebao i mogao biti korisnije utrošen. Ako se nešto želi renovirati, bolje bi bilo renovirati kulu, koja propada.
Ali, prema službenom dokumentu, do sada je utrošeno 5 700 000 kn, a u idućoj godini se planira još 4 000 000 kn. Da zaokružimo, 10 000 000 kn za uređenje kino-dvorane. Od početnih 3 000 000 kn na 10 000 000 kn.
Jesmo li zaista toliko bogati da nam to treba u ovom trenutku, ili je to samo još jedan nastavak tragikomedije u režiji onih koji nas vode?
Na današnji dan 1242. Zagreb postao slobodni kraljevski grad, 1885. umro Ivan Kozarac, 1971. prvi album Led Zeppelin postaje zlatna ploča 2 godine nakon izdavanja.
Post je objavljen 16.11.2008. u 20:56 sati.