Danas sam brzo hodala.
Bolilo me je srce.
Ali ne od skalina, nego od riječi.
Te riječi su bile potrebne, ali djela nisu.
Zauvijek zaključano u glavi, duši i u srcu.
Isprika nije potrebna, ono što je potrebno si ti.
Potrebna su tvoja djela i tvoj razum.
Staviti ruku u vatru nije mala stvar, ipak ćeš izgubiti dio sebe.
Svatko se nekada izgubi. Neki se ni ne vrate.
Ostanu u sjeni života, u djelu kojega srce ne poznaje.
Svaka riječ poput iglice, i zamisli koliko je riječi bilo da meni srce nije ono što je nekada bilo.
Puno je rupa i pogreški. Tuđih pogreški.
Život je lekcija koju češ naučiti kada više ne budeš živio.
Čudno je kako najčešće nisi ti kriv za svoje uništenje, nego drugi.
Ali ti isti ljudi koji su te uništili su potrebni da te poprave.
Ali prvo moraju popraviti sebe.
Znam da možeš.
Isprika nije potrebna.
Post je objavljen 16.11.2008. u 20:31 sati.