primjetila sam u zadnje vrijeme da se vise opce ne zivciram oko nicega... potpuno sam sretna i slobodna od svega... nitko mi nista ne moze... ne ljutim se na nikoga... ako prije i jesam, sada te ljude opce vise ne primjecujem... potpuno su mi nebitni... ima nekoliko ljudi koji su mi bitni i to je to...
uvijek je lijepo imati pokraj sebe nekoga koga volis i tko tebe voli... i drago mi je kad vidim da su neki ljudi tako iskreno zaljubljeni... i onda se uvijek nadam da ce ostati sto duze zajedno...
naucila sam razlikovati sto znaci kad si zaljubljen u nekoga, a sto kad nekoga volis, sto je pozuda, a sto strast... iako se na prvi pogled cine dosta slicni, to su potpuno razliciti pojmovi i ne treba ih mijesati...
a zasto stari sismis ne spava u pola 4 ujutro ne znam i nikada mi nece biti jasno, ali uspjet cu preci i preko toga i to zaboraviti...
za kraj, nekim ljudima cu pozeljeti vise sna (puno vise), nekima puno srece u novoj vezi za koju mi je tako drago i za koju se nadam da ce potrajati, nekima da ce sretno doci doma iako su popili puno previse... ali svima zelim puno srece i ljubavi, jer jedino to dvoje je vazno u zivotu... znam da ovo sve zvuci kao neka losa bozicna cestitka, ali lijepe zelje nikada nisu na odmet... barem sam ih se veceras naslusala kao nikad u zivotu, isto kao i cestitki...
i da, znam da je ovaj post malo cudan... odlomci nemaju veze jedan s drugime, post nema opce veze sa naslovom (oni koji to trebaju shvatiti, shvatiti ce =P ), ali s obzirom da je pisan u 2 u noci i da sam ga pisala pomalo pripita dobar je, jer sam rekla sve ono sto sam htjela... iako nema veze jedno s drugim...
Post je objavljen 16.11.2008. u 01:43 sati.