Marketing
"Ne! Čekaj, proklet bio! Stani!
Bilo je prekasno, već sam si pljunuo u ruku.
"Koji ti je vrag? Zašto si to učinio?" pitala se svjesna strana mojeg uma.
A ona nesvjesna je tražila natrag svoje carstvo. "Idi spavat! Pusti to. Nije važno!"
Svjesnost je polako popuštala i napokon "A dobro. Kasnije češ mi se pravdat."
I tu me svijest napustila.
I sad se opet pita "Wtf, pa zašto si pljunio u ruku?"
A ja ovdje sjedim sa laptopom i tipkam ovo ovdje i nemam pojma zašto sam išta učinio i iskreno, čudim se što se uopće sjećam da sam si pljunio u ruku dok kad sam se u jednom kratkom trenutku probudio da bi učinio već rečenu stvar i onda opet zaspao. Dugačke gramatički netočne rečenice ftw?
...
Nego da, pizza u jednoj ruci, cigara u drugoj, pivo sastrane... čekaj, s čime ja to pišem onda?
...
Ponekad mi se čini da ću poletiti, osjetiti vjetar pod krilima, kako mi fijuče kroz svako pero... umm, to je samo zbog nikotina u tvom mozgu i nedostatka kisika u ostatku tijela. A i pivo je djelomičan razlog. Pa da.
Ponekad mi se čini da imam više ličnosti tamo gore. Vjerojatno zato što to i je, u biti, točno. Iskreno, ne znam zašto pišem ovaj post. Šta je rečeno u njemu?
A je li, uostalom, bitno? A pretpostavljam da nije, važno da se netko možda nasmije ili, meni ono draže, zbuni i kaže, barem u glavi "WTF".
A ono što me sada najviše muči je, dakako, kako da završim, tj. čime da završim ovaj post.
Pametnom dosjetkom (teško da ću se sjetit jedne), nekim citatom (teško da ću se sjetit jednom), pjesmicom (haha, keep dreaming), ili pak.. slikicom (to bi moglo proči)
...
...
slikicom čega?
...
e pa da!
...
...
Savršeno!
Post je objavljen 16.11.2008. u 01:14 sati.