Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aikido-diary

Marketing

IZU i MIZU

Mata shitemo
ikizumaru tabi
omou kana
izu to mizu tono
arigataki michi


Whenever I come again
to a dead end (in training)
I bring to mind
the blessed Path of
IZU and MIZU

IZU je muški aspekt kreacije koji daje obličje Univerzumu, a MIZU je ženski, mekani koji čini to obličje funkcionalnim.
Taj koncept muškog i ženskog, yina i yanga, Oca i Majke poznat je gotovo u svim religijama i duhovnim školama.
Morihei je slikovito smatrao da se put Aikida nalazi na sjecištu tih dvaju pravaca - jednog koji predstavlja IZU i drugog koji predstavlja MIZU.

Često puta tijekom treninga dođem u situaciju kada mi jednostavno ne ide. Koliko god se trudila, jednostavno bude još gore.
Najgore je kada neka tehnika, koju pomisliš da si donekle pohvatao, odjednom ispliva u izdanju gorem nego kada si ju radio prvi put.

Onda se sjetim ovog pasusa i pomislim:
vježbanje Aikida je kao odgoj djeteta. Forma i tehnika koja se uči je otac, Izu. Sama po sebi je gruba i čvrsta, a da bi Aikido dijete naučilo hodati, treba nježnost i ljubav majke, Mizu. Ponekad dijete padne, oguli koljeno..otac dođe i ne shvaća kako je dijete palo pa ponovo pokaže korak. Dijete plače od bola i nema volje više ponovit korak, dok ga otac gleda u čudu. Tada na scenu stupa majka: prigrli dijete, utješi ga, otpjeva mu pjesmicu i dijete se smiri. Sada otac ponovo može pokazati korak. I tako dijete uči. I raste. Samo otac nije dovoljan, samo majka nije dovoljna.
Djetetu je potrebna i čvrsta ruka i meko srce da bi raslo po putu kako treba.
Zato da bi mali Aikido stao na svoje noge, mora naučiti ono što često puta čujemo od naših instruktora - a to je, istovremeno biti mekan i čvrst.

I nema veze koliko puta se spotakli i pali - sutra je novi dan i možemo opet iz početka.sretan

Post je objavljen 16.11.2008. u 00:46 sati.