Marketing
malo filozofiranja... =)
zar da ne vidim grijeha svojih jer se stidim,
zar da ne cujem,
tunelima nutrine svoje i dalje da rujem
zar da usne moje istinu ne zbore
ne propustajuc ni tracak sumnje van kroz svoje pore
ja guseci svoj krik svijetu postajem samo prolaznik
otušena dusa samo jedna u masi
koja rujeci nutrinom sjaj duse svoje gasi
ti neznas dal mila sam ili nemila
nitko ne zna dal smo nemili il mili
skrili smo se svi
izjednacili u gomili
zar da ne cujem,
tunelima nutrine svoje i dalje da rujem
zar da usne moje istinu ne zbore
ne propustajuc ni tracak sumnje van kroz svoje pore
ja guseci svoj krik svijetu postajem samo prolaznik
otušena dusa samo jedna u masi
koja rujeci nutrinom sjaj duse svoje gasi
ti neznas dal mila sam ili nemila
nitko ne zna dal smo nemili il mili
skrili smo se svi
izjednacili u gomili
nije da sam ja smislila ovo... nije bas prepametno
... to je uvod u moju najdrazu plesnu tocku... nisam bas sigurna dal ide tako od rijeci do rijeci... bas sam danas malo razmisljala
(da, i to ponekad radim xD) i citala stare postove...stvarno je gust ovako procitat sta je bilo pred neko vrijeme, neke se sitnice koje su tada bile vazne i zaborave... i onda se sjetim svih trenutaka srece ali i onih drugih... i onda budem sva hepi jer mi nije nikad dosadno... stalno se nesto dogaša... isto tako malo mislim... zahvaljujuci nekim osobama koje su ful opsjednute sa tim stvarima
... o cemu se radi? pa evo...kako (da lijepo kazem) cudni ljudi imaju decke/cure... kako emo cure imaju emo decke, kako cure sa pol obrijane glave i ljubicastim i zelenim pramenovima i 280 pirseva imaju decke sa pol obrijane glave i ljubicastim i zelenim pramenovima i 280 pirseva, kako oni kod kojih se gleda samo osobnost imaju isto tako decke kod kojih se gleda samo osobnost, kako fensi cure imaju fensi decke, a mi obicne smrtnice vjecno same... nije da sam neka ocajna... iskreno, meni to ne smeta jer ako necu bit sa onim jednim ( ili drugim ili trecim... itd) odabranim koji mi se stvarno svida onda mi je cak bolje i ovako xD
ali stvarno sam razmisljala o tome jer mojoj miss perfect to valjda ne izlazi iz glave i stalno me/nas gnjavi... i na kraju dodem do zakljucka... znam... zato sta smo izmedu... kao fol neki prosjek... iako na kraju ispadne da taj prosjek cine ljudi koji ne zele pripadati nikakvim skupinama i nisu obiljezeni stilom koji furaju upravo zato sta slazu neki svoj kul mozaicni stil... i onda kad smo svi tako ispremijesani slicni onda treba nekako iskociti iz te mase... biti super u necemu... u necemu vidljivom naravno.... da te primjete...
ali zamisli da su svi ljudi slijepi... i da se ne vide i da se upoznavaju i iz pricanja otkriju kakve ih osobe okruzuju, nista sto nas razdvaja i izdvaja izgledno ne bi bilo bitno, stvarno... jer u mraku svi izgledamo isto... razlikuje nas samo ono sto jesmo ili nismo...
ili moras imati srece...
ili mozes biti sretan kakav jesi i ne zamarati se ovakvim glupostima...
mislim da je to najbolje rjesenje... tako...
isto zadnje vrijeme... u stvari od ljeta... me sokira kako se ruzne stvari
dogadaju najboljim ljudima... i kako se ti ljudi nastoje promijenit... ali onda dodes do zakljucka da je bolje bit naivna budala pa da te svi sjebu nego da se pretvoris u osobu kakvu nikada ne bi ni postivao ni cijenio... i opet kako bi sama sebe pokopala mislim... pa takvi lose uvijek bolje produ.... baaahhh-...danas koju god temu uzmem samo se pokopavam i raspravljam sama sa sobom u nedogled...
zato bi bilo najbolje da ovo bude kraj posta
...
...
...
...
...
nema vise
...
...
...
stvarno
...
THE END xD
Post je objavljen 15.11.2008. u 22:32 sati.