Kad izađem pod svjetla grada,
neka me opet oblije onaj osjećaj žudnje.
Neka zima miriše pod mojim koracima
I neka smiješak titra na obrazima.
Misao na tebe ispire tugu iz oka,
ponekad čak bez mog dopuštenja,
Ali noćas neka bude drukčije,
Neka i moje srce malo zapleše.
Smješit ću se svim brigama,
sivim oblacima i kišama,
Svim izgubljenim prolaznicima,
I onoj sjeti od prije nekoliko dana.
Smiješit ću se i ako te sretnem,
Pa čak i ako budem sama.
Post je objavljen 15.11.2008. u 18:01 sati.