Ukrašeni grade,
reci mi
kako dopuštaš da prolaze kroz tebe
teških koraka krivnje,
da odlaze iz tebe bez pozdrava
zauvijek, bez povratka.
Kako im dopuštaš da te krase
svijeltima u noći
i ukrasima rese tvoje zidove
dok znaš da će snijeg prekriti poglede
i pjesmu zaglušiti godine.
Ukrašeni grade,
reci mi,
kako dopuštaš da se skrase
u tvojim kućama,
da ti se uvuku pod kamenje i postoje
u otkucajima tvojeg vremena.
Kako im dopuštaš da se provlače tobom
sve blijeđih koraka,
kako podnosiš tišinu njihova nestanka
dok sam stojiš među vjekovima,
a za njima ostaju
tek oznake u zidovima,
ožiljci njihovog postojanja
njihov poklon tebi,
ukrašeni grade,
rane kao jedina uspomena.
Post je objavljen 15.11.2008. u 12:34 sati.