Marketing
grinding halt
odlučim se za monotoniju, ali se već sljedećeg trenutka predomislim.
odlučim ne osjećati, ali se uplašim same sebe. pa opet... odustanem.
dok njega čekam tamo gdje me svakog trenutka može imati cijelu, želim se posvetiti nečem drugom.
palim novi album iz skromne kolekcije i podsjetim samu sebe da moram pokupovati sve one ploče koje su dobili u dallasu. damn. kao san snova.
ono što želim reći je.
žao mi je. stvarno mi je žao. da, gimnazija je super iako ti oduzme svo vrijeme koje poželiš i ubije te u pojam barem jednom dnevnom. da, teško je i da, trudim se i da, zbilja oduzme previše vremena.
ali ovog sam puta mogla učiniti i bolje. dječački naivno se nadam da nije prekasno i vjerujem. i vjerujem.
kada ni sama ne mogu i ne pokušavam shvatiti vlastite stavove, razmišljanja ili reakcije, ona je tu da to učini umjesto mene. ona je dio mene. ona je dio koji se istakne svaki put kada se spotaknem i počnem padati dublje.
više se ne sjećam što sam pomislila kada sam ju upoznala. jer svaka pomisao na nju nakon toga nije imalo veze s prvim dojmom. i imam potpuno pravo predstaviti ju kao jednu od mojih "heroes" pa čak i ako nitko ne shvati zašto. nekako se našla pored mene. i onda smo se nekako počele družiti. i u jednom neodređenom trenutku postale, kao što ona kaže, bestice. i tako sam ju prihvatila kao dio sebe. i ona sada čini mene. i s njom sam potpuna i sada ne želim prihvatiti pomisao da bismo se mogle udaljiti.
znam da joj sigurno neću moći zahvaliti zbog onoga što je pa se pokušavam barem malo odužiti i volim ju najviše.
otpočetka smo bile posebne. i ostat ćemo do kraja. sigurno.
volim joj poruku započeti s "jubek" i volim kada me pozdravi sa"'ej, mala" i volim kada dođe do mene onako sva vedra i sretna, dovoljno da me oraspoloži, kako bi ona mogla stvarno reći kako je, i kako bih ja mogla biti uz nju da ju utješim ili zagrlim što jače mogu.
žao mi je. ovaj put sam mogla učiniti bolje. mogla sam, sigurno sam mogla. jer ona je dio mene koji se pojavi kada zaboravim tko sam.
i da ti sad kažem jedno slatko malo "volim te"? ali to već sigurno znaš. no ti ionako znaš što sve želim sada tu zapisati. pa ću te sad onda samo zamoliti da lagano sklopiš oči i vidiš sve što sad ne mogu opisati, kolikogod se ja trudila.
Post je objavljen 15.11.2008. u 10:31 sati.