Već na aerodromu sam pokušala stvoriti ugodnu i prijateljsku atmosferu među našom grupom specijalizanata.
Kao direktorica sam sve organizirala, od putovanja do smještaja u Londonu. U avionu sam pokušala uspostaviti bliži kontakt sa mladim liječnikom Lucianom, koji mi je zapeo za oko i kog sam povela sa tom namjerom da se moguće zabavim, iako do tada nisam imala avantura , osim one dvije u kojima sam začela djecu.
Moja želja za avanturama tada još nije bila jako definirana i svodila se jedino na simpatije i moju želju da mi se netko od mlađih muškaraca udvara ili flertuje sa mnom.
Luciano se ponašao jako službeno, pa sam i ja na neki način morala tako odgovoriti.
Nakon slijetanja u Londonu, dočekali su nas predstavnici bolnice koja nam je bila domaćin. a vodič nas je nakon predstavljanja i kratkog uvoda odvezao u klasičnom engleskom traksiju do našeg hotela.
Kako nas je bilo ukupno šestero, a istovremeno se održavalo nekoliko kongresa u široj okolici nije bilo više slobodnih hotela, pa tako ni jednokrevetnih soba, tako su 2 liječnika uzeli zajedničku sobu, a dvije liječnice isto takvu, a ostale smo ja i još jedna moja kolegica iz bivšeg laboratorija Laura, imale smo dvije mogućnosti, ići u drugi hotel na drugom kraju grada ili u dvosobni apartman.
Kako ni ja ni ona nismo imale ništa protiv boljeg apartmana, uzele smo taj apartman iako je bio dosta skuplji od ostalih soba.
Sutradan smo otišli u bolnicu gdje nam je njihov predstavnik pokazao bolnicu i povezao nas sa engleskim kolegama na odijelu gdje ćemo vršiti praksu i naučiti raditi sa novom opremom i metodama.
Moja zadaća je bila da sve skupa organiziram, a neka posebna zaduženja nisam poslije toga više imala, pa sam prvog dana bila sa kolegama na demonstracijama opreme, a drugog dana sam šetala po bolnici jer mi je bilo dosadno.
Trećeg dana sam otišla u grad i po naputku naših domaćina obišla sve značajnije točke u gradu. Ali nije to što sam vam željela ispričati, nego ono što mi se događalo navečer u našem apartmanu.
Prvu večer odmah nakon dolaska ja i Laura smo se odmah nakon kurtoaznog kratkog razgovora povukle svaka u svoju sobu, a jedino smo se dogovorile koja će prije u kupaonu, poželjele smo jedna drugoj laku noć i to je bilo sve.
Ujutro smo se našle u dnevnom boravku, malo popričale i otišle u hol, odakle smo sa taksiiem otišli u bolnicu koja je bila relativno blizu ali je padala kiša, pa nam je bilo ugodnije ovako, nego na noge po ovako sumornom danu.
Navečer poslije zajedničke večere svi smo se našli u antreu hotela i nismo znali kamo bi, pa smo se skupili u nekakvom baru gdje je stari klavirista lupkao po tipkama još starijeg klavira i pokušavao nas zabaviti.
Uz nekoliko pića smo se malo raspričali, a već sam primijetila da su se spojili interesi ona dva para koji su bili u dvokrevetnim sobama, naravno, ne u isto spolnom smislu, nego su se uparili liječnik sa liječnicom i onaj drugi par isto.
Ostale smo ja i moja Laura koje smo silom prilika počele pričati najprije sve opće teme, a već krajem večeri i malo intimnije razgovore.
Treće večeri smo se dogovorili da odemo u neki klub u gradu.
U klubu su bili uglavnom parovi koji su nešto pričali za stolom ili su se stiskali na plesnom podiju . Na isti način su se zabavili i naše kolege i uparili su se jako brzo. Ostale smo ja i Laura, a kako nismo znale što bi, zaplesale smo nas dvije skupa.
Dok smo tako mirno i pristojno plesale prišlla nam je jedna žena i jedan gospodin u uniformi i rekli su nam da je to ovdje neumjesno, jer je ovo klub za parove , a klub za žene kat iznad, pa su nas zamolili da izađemo i odemo gore.
Ništa ne sumnjajući i u općem neznanju smo otišle gore.
Na gornjem katu je bio klub za djevojke. Nasmijale smo se, ali nemajući bolju zabavu sa smiješkom smo to prihvatile i poslije martinija nastavile plesati zajedno.
Poslije nekoliko plesova...
Post je objavljen 15.11.2008. u 01:37 sati.