u suton dana povrjedila si moje postojanje, uzela si moje zelje i pretvorila ih u prah i pepeo, bez imalo suosjecanja zgazila si me ko mali cvjetak koji se bori za opstanak u polju makova.zatvorila si sva vrata i ostavila me na litici ogoljenu, bez imalo srama sa smjeskom si otišla, ponosna i nahranjenog ega blistala si, a ja sam ostala stajati u sjeni svojih strahova koji su se nadvili nad mene, nisam znala kuda da krenem, a ti si likovala i uzivala u svakoj mojoj patnji usvakom mom jecaju kojji je parao daljine. moj vapaj dozvao je kisu, koja je mocila svaki dio moga bica, ispiruci sa mene sve ono cemu tu nije mjesto, uzivala sam u svakoj kapi koja je dotakla moju ogoljenu dusi i skupljala energiju koju mi je podarila, zeljela sam novo budjenje dana koje mi donosi novu nadu, nadu da ce tvoja silueta izbljediti tamo u dalji i sa njom sve lose sto si mi dala. danas kad gledam u daljinu ne vidim tvoju siluetu ali gorak okus ne povjerenja ostao je u ustima i strahovi prozimaju moje tijelo i dusu, no jos uvjek postoji nada da nestat ce i posljednji okus gorcine koji ce jednom da makne neka neznana dusa onako sa lakocom.........
Post je objavljen 14.11.2008. u 22:04 sati.