Marketing
Kako sam zavolio prapovijest
Prolog
Čudovito je kako vežemo predmet uz profesora koji vam ga predaje, pa ako je profesor u redu i nije hulja prve kategorije počnete naprosto upijat svaku informaciju i ultimativno obožavat predmet. To vrijedi i u suprotnom smislu. Kada vam je profesorica neka stara babetina isfrustrirana iz nekih svojih osobnih razloga ili jednostavno mrzovoljna jer si misli da će nakon njenog odlaska da krene opči potop. Neron je to isto mislio ali je bio simpatičniji od ove rošpije.
I tako sam prije 3 godine nadobudno zakoračio na prvi sat predavanja iz Prapovijesti za kojim ionako nisam imao neko mišljenje pošto nam naši preci nisu ostavili niš značajnog. Zablude li!
Pošto sam smatrao način predavanja krajnje nestimulativnim za mozak krenuo sam da čitam Novi List pod satom. I tada je krenuo njen prezir upučen prema meni kada je otrkila da sa više uzbuđenja pratim crnu kroniku od njenog naklapanja o tipološkoj dataciji keramičkih važa.
Osim toga knjige koje nam je dala da pripremo za ispit su bile stare koliko i njen labuđi pjev od prije nekih 40 godina valjda. Znači pomalo anahrone. Metode su joj bile isto grozne a najdraža riječ koju je non stop ponavljala je bila "paradigma". Tako da sam u kratkom postupku zamrzio i tu riječ.
Guska jedna još je i zakazala ispit u 8 ujutro kao da nas ima na tone i neće sve stić ispitat u jednom danu.
"Neka", rekao sam si.
Te večeri prije ispita otišao sam sa cimerom slovencem izbit strah od ispita uz domaću šljivovicu. Nakon bjesomučnog lumpovanja do jutarnjih sati odlučio sam se istuširat i krenut prema faksu u polusvijesnom stanju. To znaći da sam uključio automatskog pilota i krenuo od točke A do točke B bez da se sjećam ičega između.
Svaki put kad bi tim svojim košćatim prstom pokazala ne nekakav keramički tip ja bi pobjedonosno izvikaivao "Aha!" i nastavljao sa popriličnim objašnjenjem kulture i datacije glupe mi zdjele.
Prošao sam ispit sa najnižom ocijenom ali znati da tu ženturaču više nikad vidjet neću nema cijene, pa sam prihvatio po principu "daj što daš". Pozdravio ju sa prezirom na licu i zaspao u domu snom pravednika.
Prevario sam se
Na predavanju iz mediteranske prapovijesti dočekala me manje grozna profesorica koja je imala tu jedinu manu da kada priča, priča bez prestanka. Kao da netko sa šmajserom puca 2 sata istim intenzitetom. I sad ti uzmi neku bilješku. Ono najgore je bilo što su ona prije i ova sada u nekakvom sado-mazo odnosu jer ova sluša sve što kaže stara viještica iz prapovijesti. I zajedno su na ispitima!!!
Tako da kada sam dao i taj ispit dočekale su me obje i skupa me rešetale pitanjima. Nije mi bilo jasno zašto ova mlađa profesorica glumi bubreg ovoj starijoj i zašto se sve to preklapa preko mojih leđa.
Nije mi bilo druge nego ponovit isprobanu metodu i doć opet izraketiran na ispit.
Nakon još jednog druženja sa domaćom šljivom i praktički istom taktikom ponašanja prošao sam i ovaj ispit sa dovoljnom ocijenom. Kad mi je rekla da mi daje najnižu ocijenu (i to na nagovor profesorice koja ne bi se smijela ticati njezinog predavanja) rekao sam jednu riječ: "Uzimam!"
Još je harpija stara rekla "vidi pa on se toliko veseli da će siguno ić nazdravit"
I onda sam rekao sa najviše zadovoljstva što sam mogao: "ne idem nazdravit radi ocijene nego radi toga što vas više nikad neću vidjeti", okrenuo sam se i ušao u prvu birtiju.
Ljubićeva pečina
Naglo sam zavolio prapovijest kad sam počeo kopati u Ljubićevoj pečini. Pogodnostima nije bilo kraja.
Dok ste se vi ostali smrtnici roštiljali i gušterali na +30 stepeni ja sam kopao sa solidnih +9 sa dugim rukavima, uvijek friškom pivicom i odličnom marendom. Imao sam osijećaj da kopam u nekakvoj katedrali.Sam strop je viši od 25 metara i mogu se vidjeti odroni, a i prema ovoj špilji imao sam više poštovanja nego prema bilo kojem religioznom zdanju.
U ovoj rupi istarkoga krša pokraj Marčane mogao sam si zamisliti kakvu su tešku egzistenciju vodili naši preci, naprosto im se moraš diviti. A i osijećaj bliskosti sa tim ljudima iz davnina je nevjerovatan. Pretpostavljam da bi zaljubljenici u Warcraft zabrijali da su vilenjaci. Osim svega ekipa i radnici su bili sjajni i mnogo smo se smijali. S toga je ovo meni zasad najdraži teren.
U ovoj mojoj sondi (Sonda B) gdje sam 2 tjedna kopao pronašli smo samo kosti štakora iz Kenozoika (znaći faza koja počinje prije 65 miljuna godina) uzrokovane izrigavanjem sitih sova koje su visile na plafonu špilje. Stigli smo do te faze zato jer su česti potresi tijekom vremena promjenili izgled špilje i s toga se jedan njen dio urušio (a djelovi grota su veličine terenca) i sva je zemlja potekla prema dnu kao u sudoperu.
U sondi A su pronađeni mikroliti, sječiva, kremeni, opsidijan i mnogo fragmenata keramike tako da su tamo moje kolege išli veoma sporo i pedantno dok sam ja sa cvijetom u kosi udarao sav ozaren i sretan krampom tutta forza jer nije bilo antropoloških slojeva u mojoj rupčagi. Samo sove koje su odavno otpjevale svoj rigoleto. Ali sam opet morao kopati sloj po sloj kako kaže struka.
U pečini nema pušenja, kako se ne bi kompromitirali nalazi koji moraju ići na dodatnu analizu u Zagreb i Nemčiju. Sve ostalo, antičko, srednji vijek i novi vijek pališ jednu iza druge i nema problema.
Uzimaju se i uzorci zemlje kako bi poslje otišli na flotaciju (a to znači na sito s kojim previreš pomagajući si sa vodom). Siječam se isto zadnji dan kada sam previrao po zemlji u potrazi za mikrolitima, u pineti kraj Pulskog groblja je bio posljedni ispračaj Mate Parlova.
Cijenjena kolegica i moja malenkost. Ona crta a ja mjerim svaku promjenu u terenu kako bi imali što precizniju kartu sonde. E da, ali prije toga sam morao puno palente izbacit van.
Glavni neodgovorni na iskopinama. Moj šef, kolega i nadasve prijatelj
Ovdje mu je puna kapa terena
Ilustrissimus i moja malenkost. Jedan već radi i plača režije a drugi ganja faks kako bi mogao ganjat posao pa plačat režije
I tako sam zavolio prapovijest
ps. ogroman mi je gušt postao zaboravit blog, otić van i drugi dan dočekat vaše komentare kada se oči ne ljepe i glava ne boli. Eh da i slike nisu baš bistre jer mi se nije davalo non stop stavljati stativ.
Post je objavljen 14.11.2008. u 17:28 sati.