I think you can do much better than me
After all the lies that I made you believe.
nešto tako odvratno nitko ne može ponavljati, nego izgleda samo ja. mogu raditi uporno iste greške iznova. ali kada ne mogu protiv toga. ja to ne znam, i ne mogu. ja to izbjegavam. i ja to ne znam. ja to prezirem. i znam da to ispada odvratno i ružno, bez poštovanja, bez ičega drugoga, ali kada me strah. i uvijek iznova radim sramotu, sramotu i sramotu, aliii... i sad znam da će biti drukčije, tek sada kada sam se opekla s onim što mi treba, što volim i što ne gubim. tek sada ću se trgnuti i promijeniti to.
to sad znam.
ali toliko..
nakon svega boli.
boli, grebe.
i tako bi trebala biti sretna jer smo ostvarile to, ali ne mogu.
grebe me..... i znam da nije u redu da se vidimo. i nije u redu da to tražim u ovakvim trenutcima. i znam da ću se udaljiti u ovakvim trenutcima. to sam uradila i sa svojima.. to sam uradila i sa njom, ali ne smijem opet. ne smijem opet raditi istu greškuuu. NEĆU. NEĆU. NE ŽELIM! ne smijem se maknuti u onim trenutcima koji su najgori i najteži. ne smijem. ali jooj, ne smijem to dozvoliti. i neću biti dosadna, neću gnjaviti.
eto,već to radim.
kad više ne znam što je ispravno, što nije. i nije mi jasno. ne znam. nisam ja ja. više. nisam. izgubila sam se negdje.
što da radim? kako da pomognem? kako da se iskupim? kako da pokažem da nisam zadnja bezosjećajna kučka?
ne znam.
neću.
reći ništa.
ne znam.
majkemi, odvratno.
Post je objavljen 14.11.2008. u 16:16 sati.