Ako vas ovaj naslov na nešto neodoljivo podsjeća, možda vas podsjeća na knjigu "Nepodnošljiva lakoća postojanja",
starog dobrog čeha sa francuskom putovnicom - Milana Kundere.
Ja sam namjerno izmijenio naslov, kako bi mi poslužio da potrebe ovog posta.
Kakvo je postojanje samo po sebi?
Je li nepodnošljivo?
Ili je je lako?
Nepodnošljivo lako? (Ma to se Milan samo poigrao riječima. Kako nešto može biti nepodnošljivo lako.)
Moj odgovor je: postojanje je (ili bi trebalo biti) - fantastično lako.
Tj. fantastično uzbudljivo, uvijek svježe, uvijek novo.
Lakoća je riječ koja mi se nameće prije svih drugih.
Gledano iz perspektive modernog čojveka, prethodna tvrdnja je nebulozna.
On dobro zna kakvo je (njegovo) postojanje. Ono je sve, ali lagano nije sigurno.
Tko tu onda griješi?
Da li je postojati lako ili je teško?
Heh, kako kome, naravno.
Ovisi koga pitate.
Ono bi moralo biti lako i mislim da samo po sebi jest lako.
Ali, čovjek je tu da zakomplicira. Sve on mora otežati.
Kako vam drago, tvrdnja ovog posta je: postojati je lako.
Ako to nije i vaše iskustvo - negdje griješite.
"Umirite se i znajte da ja jesam Bog", kaže Stari zavjet.
Pa nismo li mi katolička zemlja.
Eto, ja se čak i ne volim deklarirati kao katolik (jer ne volim da me se
trpa u bilo kakve kutijice, pogotovo religiozne), ali lakoća postojanja
je naglašena i u vašim vjerskim knjigama.
Umirite se. Ne brinite. Budite.
To vam kaže svaka prava duhovnost, svaki pravi učitelj.
Ugodan dan Vam želim. Lagan. Miran. Usporite. Budite.
Post je objavljen 14.11.2008. u 12:30 sati.