"Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario - to znam." Oscar Wilde
Otkad je čovjek u svojoj svijesti stvorio pojam vlasništva, posjedovanja materijalnih stvari, vrijednost svoga života mjeri upravo materijalnim "bogatstvom". Koliko posjedujem, toliko vrijedim, što je u stvari iluzija jer čovjek u stvarnosti nije sposoban ništa posjedovati. Zemlja je ta koja posjeduje njega, a svi njeni resursi tu su za korištenje, a ne za posjedovanje, što nije isto. Međutim, čovjek je iluziju posjedovanja pretvorio u svoju stvarnost u kojoj živi. I kada je izmislio novac kao sredstvo razmjene materijalnih dobara, taj novac postao je najveća vrijednost u njegovom životu, bez koje je život nezamisliv. Iako i danas postoje zajednice ljudi koji ne koriste novac, te su zajednice okarakterizirane kao primitivne, dok se pojava i korištenje novca smatra civilizacijskim napretkom. Bernard Shaw rekao je:"Pohlepa za novcem izvor je svega zla.". Ja na ovo dodajem kako je sam pojam vlasništva izvor svega zla. To materijalno bogatstvo, posjedovanje novca i imovine, predstavlja najveću društvenu vrijednost i čovjeku daje moć, a istodobno je izvor svega zla i ilegalnog kriminala, jer je sasvim logično da ljudi u takvoj situaciji posežu za krađama i drugim oblicima ilegalnog kriminala kako bi stekli novac i imovinu. Zašto spominjem ilegalni kriminal, a ne samo kriminal? Zato što je kriminal stjecanje materijalnih dobara na osnovi tuđeg rada, a to je upravo ono što čini politička i ekonomska "elita". Takav sustav vrijednosti neizbježno je i uzrok nasilja na svim razinama društva, čiji je cilj održavanje moći i dominacije nad nekim ili nečim, počevši od države koja je sama po sebi represivni aparat i ima monopol nad nasiljem, te ga putem hijerarhije i ekonomske neravnopravnosti promovira kao način funkcioniranja društva. Ako država ima pravo mene prisiljavati da nešto činim ili ne činim, zašto ja ne bih imao isto pravo nad nekim ili nečim drugim. Krajnji oblik tog nasilja je rat koji je sredstvo obračuna između država ili skupina s ciljem stjecanja i održavanja vlasti i moći. Poanta je da društvo koje je čovjek stvorio na osnovi vlasništva kao vrijednosti, neminovno uzrokuje svu patnju čovječanstva (izuzev patnje koju uzrokuju bolesti i prirodne katastrofe), te da je time sva vlast zla. Društvo koje se ne bi baziralo na vlasti i moći zasnovanoj na vlasništvu je društvo solidarnosti i ravnopravnosti, koje je naravno utopija, ali i ostati će utopija ako ljudi nastave podržavati sadašnji sustav i služiti mu. Ne bih htio da me se krivo shvati, ne govorim o komunističkoj ideologiji jer ona podrazumijeva društveno vlasništvo, a ja govorim o organizaciji društva u kojem pojam vlasništva ne bi postojao. Anarhizam je blizak ovakvoj koncepciji društva, jer "ruši" državu i uspostavlja društvo solidarnosti u kojem svaka osoba zadovoljava sve svoje potrebe, a da pritom ne radi na štetu drugih, da živi svoj život potpuno slobodno uz punu odgovornost prema tuđoj slobodi. Zamislite društvo u kojem vlasništvo ne postoji, a svakome je dostupno sve što mu treba. "Sanjar sam, ali nisam jedini." - kaže John Lennon. Takvo društvo ne može se ostvariti revolucijom, već radikalnom promjenom ljudske svijesti od pojedinca do pojedinca, a ta promjena je dugotrajni proces, koji neće niti moći zaživjeti, ako ne počne. A počinje od pojedinaca. Ljudi danas razmišljaju na način da sami ne mogu ništa promijeniti, ali upravo pojedinci svojim načinom života podržavaju ili ne podržavaju sustav u kojem žive. Jedna pahulja snijega nikada se ne smatra odgovornom za lavinu, niti se jedna kap vode smatra odgovornom za poplavu, iako jest. Takav način razmišljanja je teško prihvatiti u društvu u kojem je novac gospodar. Da, novac je naš gospodar, i naš smisao života. Francis Bacon je rekao: "Novac je odličan sluga, ali najgori gospodar.". Ali novac nije sluga, jer dok god naš život ovisi o novcu, a ovisi, on je naš gospodar. Što ga više imamo, više o njemu ovisimo. A što ga manje imamo, to više osjećamo potrebu da ga imamo, jer nam uistinu treba da bi preživjeli. I zato Robert Kiyosaki kaže: "Svatko tko kaže da novac nije važan očito nije bio bez njega jedno dulje vrijeme." Kaže se da je zdravlje najveća sreća, ali i ono ovisi o novcu, jer čitav naš život ovisi o novcu, ako želimo živjeti moramo imati novaca, naravno, ne svi (mislim na one zajednice koje žive bez novca, poput Bušmana recimo), ali velika večina da. Novac je apsolutni gospodar ovoga svijeta koji smo sami stvorili i bez njega ne možemo živjeti, a time niti ostvariti sreću, pa čak niti ljubiti. Svoj život kupujemo novcem. Ako želimo to mijenjati, moramo mijenjati svoju svijest, a ako to ne želimo svijet će biti sve gori i gori, dok nas naš gospodar kojeg smo sami stvorili ne uništi. Bušmani će u tom armagedonu sigurno preživjeti.
Za kraj moja najomiljenija uzrečica velikog Stevea Martina: "Mislim da je seks nešto najljepše i najprirodnije što možete dobiti za novac."
Post je objavljen 14.11.2008. u 11:59 sati.