Uz prigovaranje turista kako je kapetan ukrcao skoro dvadeset ljudi, a lijepo pise na brodu da je dozvoljeno 12 (treba li uopce napomenuti da su najvise prigovarali Švabe), Pulau Perhentian sa svojim otrcanim; plavo more-bijeli pijesak-palme (koje usput treba izbjegavati u sirokom luku jer su padajuci kokosi prilicno nezgodna oborinska pojava) jeftinorazglednickim pejsazima, golemim gusterima i egzoticnim, preplanulim, dugokosim lokalnim momcima, koji vecinu vremena provode dangubeci oko barova na plazi, obicno s gitarom na koljenima (pozeljne su i tamne naocale), kojima je jedini cilj i svrha u zivotu izgledati sto vise kul te po prirodnom slijedu stvari kresnuti kakvu strankinju sa plavi eyes, postaje ponovo ono sto i jest, tesko uocljivi brabonjak izgubljen negdje u Juznokineskom moru.
I dok nas brkati taksist vozi kroz, tisucama bijelih i zelenih zastavica okiceni, predizbornogroznicavi Kelantan, a sa plakata nas fiksiraju pogledi ozbiljnih muskraca u ozbiljnim godinama i bijelim kapicama, koji kao da nas prekoravaju zbog nase neodgovornosti i bezbriznosti, dok se oni bave ozbiljnim problemima, jer oni pouzdano znaju da u zivotu postoje vaznije stari nego kresnuti kakvu strankinju sa plavi eyes, cini mi se kao da nas kroz bezbrojne leprsave zelene i bijele zastavice, uz potmuli muk odobravajuce gomile voze prema stratistu, da nas izvedu na pravi put, i konacno zrtvuju u ime Boga, Allaha, Domovine, Bruto Nacionalnog Dohotka i ostali vaznih stvari u zivou.
Ali onda, kao da je John Waters rezirao cijelu predstavu, u kadar, okupan ruzicastim svjetlima, u vinilnom odijelu, katastrofalne frizure, ulijece spasonosni ultimativni pop-kic osamdesetih. I dok nas sa radija stare Toyote neocekivano u neki bolji svijet odnosi prekrasnoimbecilni Geronimo’s Cadillac, cini se kao da se i taksistov brk pomalo zagonetno smjeska, kao da i on sumnja da su ovi plakati i tisuce zastavica vani samo igracke za zabavljati djecu, dok se odrasli bave vaznijim stvarima. I znam da ce sve biti u redu kada se uskoro, cim nadjemo hotel, posvetim ozbiljnijim stvarima i u ime Džeronimovog Kadilaka kresnem svoju strankinju sa zeleni eyes…..jos samo da uspijem naci pivu negdje u ovoj prokletoj muslimanskoj zemlji.
Post je objavljen 14.11.2008. u 10:47 sati.