Pregled posta

UKLONIMO TRG MARŠALA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE!

Da, da, druže moj, vrijeme je da se krene - u ropotarnicu povijesti!

Dragi moji blogeri, iza nas su gotovo tri desetljeća od smrti diktatora Josipa Broza - Tita, gotovo dva desetljeća od pada Berlinskog zida, sloma komunizma u Europi, i Titove Jugoslavije, kao i 12 godina od prve rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o osudi totalitarnoga komunizma i zločina režima komunističke partije, te dvije godine od isto takve ponovljene međunarodne osude i osude od strane Hrvatskog sabora, kao i s njima povezanoga apela za rasvjetljavanjem totalitarnog razdoblja komunizma. Međutim, naše vlasti i ljevica, koja je potekla iz bivše komunističke Jugoslavije, osim deklarativne osude zla crvenog terora, neodgovorno su doprinjeli renesansi kulta Titove ličnosti u Republici Hrvatskoj.

Dok su se u znanosti pojavile prve skromne kritike njegove politike, i lika i djela, većina medija i dalje se drži starog kulta ličnosti koji je kroz neke varijacije preživio i danas i čak se spojio s nekada naizgled nespojivim idejama.

Nema sumnje da je Tito uveo svoju i neograničenu vlast komunističke partije, obračunao se sa svim tzv. “unutarnjim neprijateljima” i političkim neistomišljenicima. Njegova velika popularnost u bivšoj Jugoslaviji bila je proizvod medijske propagande kako se to već u totalitarnim društvima znalački zna predočiti u percepciji narodnih masa koje bivaju prevarene i bombardirane velikim lažima.

Zar je moguće da predstavnici naših vlasti u demokratskoj Hrvatskoj drže nekritički do titoizma iako je Sveta Stolica još 1937. enciklikom „Divini redemptoris“ osudila komunizam:

„Komunizam slijedi u teoriji i praksi svoja dva glavna cilja: najoštriju klasnu borbu i izrazito neprijateljstvo prema vlasništvu. Ne obilaznim putem i šuljajući se nego s otvorenim i bezobzirnim nasiljem ide prema cilju, i pred ničim se ne plašeći; ništa komunizmu nije sveto. Jednom došavši na vlast, komunizam se dokazao /dokazuje/ nevjerojatnom i neopisivom tvrdoćom i nečovječnošću. Zlosretne ruševine i pustošenja koja je komunizam počinio u nevjerojatnom području od istočne Europe do Azije govore za sebe.“

Unatoč tome naša nacionalna i naše mjesne vlasti u pravilu ustrajavaju na Trgu maršala Tita i pozivanje na njegov komunistički antifašizam.
Unatoč navedenom upozorenju i vrednovanim zločinima u sustavima zvani marksizam/titoizam postoje i u našem društvu ljevičari koji se i dalje zalažu za socijalizam kao budućnost čovječanstva, i s tim u vezi se pozivaju na titoizam, što zvuči nevjerojatno ali je nažalost istinito da takvi prijedlozi o ponovnom uvođenju socijalizma i dalje postoje pod izgovorom da ekstremni ljevičari nisu u nekoć deklariranim zemljama socijalizma i komunizma u praksi pravilno primijenili marksizam i Manifest komunističke partije.

Kao da se strašni zločin crvenoga terora nikada nije dogodio. Nekima ne pomažu ni knjige o „Bleiburgu i Križnom putu“ niti knjige disidenta komunizma Aleksandra Solženjicina „Arhipelag Gulag“, i ciklus „Crveni kotač“ o ruskoj revoluciji.

Što onda pomaže? Pomaže demokratsko, moralno, i političko demaskiranje titoizma, obrazovanje mladih ljudi o zlu komunističkog Manifesta, prosvjećenje o zabludi koju ideologija marksizma/titoizma širi, o zabludi ideje o savršenom društvu u budućnosti jer takvo je nemoguće stvoriti, a kada vlast koči takvo obrazovanje u školi i kroz mas-medije (koji cenzuriraju i relativiziraju pravu ćud maršala) onda je najbolja obrazovna škola ona javna, na trgovima kao u antičkoj grčkoj demokraciji.

Priča o titoizmu služi tome da se ciljevi pomaknu u daleku budućnost tako da se nikada ne može provjeriti istinitost tvrdnji i dogmi titoističke ideologije. Ljevičari koji se zalažu za socijalizam/titoizam prodaju ljudima rog za svijeću, stvaraju maglu u kojoj se naivni i dobronamjerni ljudi mogu samo izgubit, kao i svoje živote, imovinu i budućnost staviti na kocku! Titoisti su ucjenjivali i vikali da revoluciji i klasnoj borbi navodno nema alternative osim kapitalističkog ropstva i socijalnog siromaštva narodnih masa. Međutim, svijet nije samo crno-bijel!

Ideja o socijalizmu kao pravednijem društvu je utopija ali zato je socijalna pravda u demokraciji i pravnom poretku i te kako realna, već ostvarena u drugim zemljama i uvijek je moguće je poboljšati i unaprijediti, ali, samo u demokraciji, kroz evoluciju, a ne revoluciju u kojoj se „teše“ i gdje po Karlu Marxu i njegovim titoističkim sljedbenicima glasi geslo: „kad se teše ima i otpadaka“.

U kršćanstvu nema otpadaka nego su svi jednakovrijedni članovi milosrdnoga društva, a u demokraciji se svako može miroljubivim načinom izboriti za veći stupanj socijalne pravde.
Ako demokratsko društvo podlegne strašnoj korupciji i zlouporabi pravnoga poretka uvijek postoji miroljubiv način vratiti demokraciju u ruke naroda.

CBK

(...) Poslije potopa u krvi titoisti su pokšali stvoriti novo društvo u kojem je novi bog Tito koji, uz manje bogove, određuje tko ide u pakao, a tko u nebesa. Nitko o tome nije ništa znao jer se nije usudio znati, strah je držao poklopac tajni. Elementarni tabu titoističkoga totalitarizma održao se uz tajnu policiju koja je kontrolirala čak i to pali li netko svijeće i nosi li cvijeće na grob. No, bio je to prevelik zločin da bi se mogao sakriti. (...) Povjesničar Jože Dežman, predsjednik slovenske državne komisije za istraživanje prikrivenih masovnih grobnica u Sloveniji, JL, 23.9.2007. članak: „Jože Dežman: u Teznom imamo bar dvije Srebrenice“.


Masovni zločinci među sobom: J.B. Tito i Idi Amin
(šegrt iz Ugande uči od majstora iz Jugoslavije)


Post je objavljen 14.11.2008. u 09:49 sati.