Spomenulo mi je danas nekoliko ljudi da je zapazilo kolegu (pomalo je – uživo – ličio na kakvog vilenjaka iz Međuzemlja, odatle naslov posta;) koji je jučer u glavnom Dnevniku Nove TV u petnaestak sekundi sažeo bit stvari: prosvjetni djelatnici, koji bi, nota bene, po naravi stvari trebali biti glavni kupci na Interliberu knjige zapravo ne kupuju jer su im male plaće. A male su im plaće jer su prosvjetni djelatnici (hmmm, jesu li im male plaće upravo zato što su prosvjetni djelatnici…?). A prosvjetni djelatnici koji zbog toga što nemaju novaca ne kupuju knjige prilično su jadni prosvjetni djelatnici. Neki dan je sredovječni kolega u zbornici izjavio kako je zadnja knjiga koju je pročitao bila Junaci Pavlove ulice. Doduše, u konkretnom slučaju nije riječ o nedostatku novca nego o nečem puno gorem, ali se zgodno uklapa u temu. Jer, premda neki od nas ipak donekle prate zbivanja koristeći se uslugama gradskih knjižnica, ipak ostaje dojam (a znam i iz vlastitog iskustva) da bi velik dio prosvjetara zacijelo kupovao više knjiga no što ih kupuje sada. Knjige su skupe, plaće su male. Kraj priče.
Kao što sam jučer spomenuo, danas sam u razredu proveo devet (9) sati, a što to znači znaju samo oni koji rade u razredu. No, kako sam se, prije svega psihički, dobro pripremio, smažem još nešto snage za ovih nekoliko rečenica.
Na oglasnoj ploči dočekala me informacija da Sindikat razmišlja i o štrajku. Neka, neka, rekli bi u Čobanskom glasniku.
Homo spat.
Post je objavljen 13.11.2008. u 21:50 sati.