Ljubav? Čudna stvar. Je li istina da čovjek samo 1 u životu zavoli? To je najtužnija stvar bar po meni kada se dvoje ljudi vole, a okolnosti ih razdvoje i svako ode svojim putem, uđe u vezu, kasnije i brak, svako ima djecu na svojoj strani svijeta, ali im to nije to, jest da vole osobu s kojom su u braku ali ipak fali nešto. Nešto što su imali i izgubili nekad davno... Tuguju li svi za svojim prvim ljubavima? Ja mogu u svoje ime reć da ne. A može li prvi čovjek s kojim ste biti i posljednji? Pa da ste to pitali nekog prije 100 godina blijedo bi vas gledali i bili biste proglašeni najvećim pohotnikom i izbačeni iz društva. Bila su to divna vremena kada se za sve čekala 1. bračna noć. Nažalost (ili možda na sreću jačeg spola?) to već dugo nije tako. I dakle nemate obveza prema nikome idete samo iz veze u vezu djeleći svoju dušu, tijelo ili oboje u nadi da ćete naić na ljubav svog života, onog ili onu pravu i da ćete bit sigurni u to... Sretni dovijeka bla bla... Pa iako danas statistike neidu u prilog tome da vam prvi bude i zadnji to je itekako moguće. Sve naravno ovisi o karakteru osobe. Znam samo da ja ako nemam potrebe neidem dalje, ako sam zadovoljna sa onim što imam nema smisla da idem u potragu za nečim novim. Ako se to promjeni naravno da ću krenut dalje. Ali ovako ne. No point in fixing something if it's not broken. A ako sam zadovoljna u vezi i to preraste u nešto više, polako se odvijajući do braka i ako se poklopi da prvi ostane i zadnji nemam ništa protiv ako je to s njim TO!
Post je objavljen 13.11.2008. u 20:41 sati.