Marketing
VOLIN GA
Danas je Sv. Ivan Trogirski.
Dan grada.
Najdražeg, najlipšeg.
Grad koji u mene unese mir svako jutro kad procupkam kroz glavnu ulicu.
Prođem kraj pošte….. u kafiću priko puta uvik ista ekipa.
Na kantunu bacin oko put Galiona.
Pa onda trafika…. mahnen ženi unutra.
U Muzeju izložba dječjih radova.
Naš fotograf…. povirin…. Slikaje neko dite.
Frizeraj… katedrala…. zlatara. Povirin izlog.
“ Samo reci šta si sinjala…. kupit će ti! “
Na štekatima na Pijaci penzioneri griju stare kosti.
Pa kroz volat…. isprid apoteke opet znaš koga ćeš vidit.
Onda butige od postoli.
Pa banka i zaštitar. I pomalo kroz vrata od grada. Stara ribarnica….. frizeraj. Ako su cure slučajno vanka mahnen, pa pomalo priko mosta o Ciiova.
Udrit kartelu.
Moj grad su ovi ljudi šta ih svako jutro trevin.
Grad mi je neiscrpni izvor inspiracije.
Jer di god da pogledaš možeš otkrit nešto novo.
Jer svaki je kamen posebna priča.
Svaki kamen svoju priču priča.
Svaka škura lipa i posebna.
Ponistra neobična.
Grad pun malih kaletica. Kalteica u kojima se krije puno neobičnih detalja.
Grbova.
Starih vrata.
Grad kojeg volim!
Moj grad!
MOJ TROGIR
( dio pjesme )
Trogir je užasno tužna pjesma na kiši
Trogir je zvijezda koja se nazire kroz kamenu ružu
Trogir je u pličini naopaka slika
Trogir je san što su ga odsanjali vjekovi
Trogir je samostan u kojemu se čuje kako moli prošlost
Trogir je prastara rana prepolovljene duše
Trogir je utvara od koje se može živjeti i umrijeti.
Mirko Slade Šilović
Post je objavljen 14.11.2008. u 08:19 sati.