Danas smo prva dva sata imali hrvatski. Budući da ovdje govorimo o PRVA dva sata, naravno da sam crkavala, ali jedino što sam upamtila je bilo glavna teza današnje rasprave. Glavno pitanje današnjeg sata je bilo ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI??? Naime, ja sam se to kontinuirano pitala jedan i pol školski sat i na ponavljanju «naučenog» gradiva, naša profesorica DEČKO-MI-JE-UPRAVITELJ-SAVUSA je prozvala koga drugog nego li mene.
Iako polumrtva, uistinu sam se trudila naći odgovora pitanju ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI???.
Ali fakat nisam uspjela.
Cijeli ostatak dana, pa čak i odgovarajući njemački sam se pitala ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI? Odgovora na pitanje nisam našla. Ali barem sam dobila 5,5 iz usmenog. Preživjevši matematiku zadnji sat, ležerno sam se odvukla do školske blagovaonice gdje sam, uz črčkanje po papiru, usustavljivala gradivo hrvatskog jezika. No odgovora na pitanje ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI nisam našla.
Stoga sam se odlučila ležerno odvući do prve trafike, kupiti kutiju bijelog Waltera i uživati u trovanju same sebe. To sam i učinila. Hvala Svevišnjem pa na izlazu iz naše male tvrđavice (u pički materinoj Bogu iza nogu) postoji to jebežljivo mjesto gdje radi jedna fakat zakon teta koja me uvijek pozdravlja sa ČAO.
14 kuna sam pljunula a zatim odgmizala do parka kraj Brlićke i uvukla taj jebežljivi dim. Bolje od ičega. Stavila sam slušalice u uši, koje su inače bile fakat hladne, a kad stavite hladne slušalice u uši, od toga, vjerujte mi, nema odvratnijeg osjećaja. I tak sam ja tresla glavom na suzvučja Metalike, Laurinih rock verzija, Linkin Parka i remek djela – AC/DC – Highway to hell. Ljudi su me fakat čudno gledali, no ja se nisam obazirala. Kad mi je prebacilo pjesmu, prošao me čudan strah. Ko ono kad kažu «prođe me SMRT». Mene je isto prošla, al nisam znala zašto. Odjednom me uhvatio paničan strah i učinilo mi se da svi ljudi gledaju u mene. Pomislila sam: možda oni znaju ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI??? Tražila sam načina da uspostavim komunikaciju s bilo kim. No nisam uspjela. Ipak ja u sebi nosim dalmatinske Bulogove gene. Gmizala sam gradom od Korza preko Slavonije I do kolodvora. Vidjela sam svoje staro društvo koje mi je na trenutak vratilo NADU u bolji život. Shvatila sam da će odsada Laura biti moja ZVIJEZDA vodilja i da me u životu ništa više ne zanima. Budući da nisam skapirala ŠTO JE PJESNIK HTIO REĆI, odlučila sam na ovaj svoj famozni blogić staviti jednu p(j)esmu. Ovoga puta to je pjesma koja je dvostruko funkcionalna. Možeš ju i slušat, a moš zavrtat žarulje. Pa eto, uživajte u dubokoumnoj žaruljozavrtačkoj p(j)esmi.
Sve osobe zainteresirane za rezervaciju mjesta javnog prijevoza ili pak ostvarivanje prava na UGOVOR O TRAJNOM ČUVANJU MJESTA (Zakon o autobusima, čl.3/3, st.1, par.5) se mogu javiti nadležnoj Službi za rezervacije na već utvrđeni broj.
Potvrda o nekažnjavanju nije obavezna.
Post je objavljen 13.11.2008. u 17:37 sati.