Pregled posta

U ljeto 1980. dva brata i sestra dolaze na praznike svojoj devedesetogodišnjoj baki koja živi u gradiću Džennethisaru nedaleko od Istanbula, u kuću koju je njihov djed dao izgraditi pošto je kao politički prognanik bio prisiljen napustiti Istanbul. Dok to troje mladih ljudi – povjesničar, studentica oduševljena komunizmom i maturant koji sanjari o bijegu u Ameriku – dane odmora provode u sjeni smokve u dvorištu, iza žaluzina na prvome katu njihova baka u tišini svoje sobe prebire po uspomenama čiji je glavni junak njezin muž, neshvaćeni prosvjetitelj ponesen idejom da će svojom enciklopedijom kojoj je posvetio cijeli život preporoditi Istok. Kućni sluga Redžep, tihi promatrač, u svojim sjećanjima oživljava tužne tajne triju generacija ove obitelji, a s druge strane dvorišnoga zida skupina mladih desničara kuje planove kojima će presuditi rujanski državni udar.

S mora puše svjež vjetar, prohladno je: to mi se svidjelo. A i krošnje smokava šuškaju. Zatvorim vrtna vrata i krenem prema plaži. Kad se dođe do kraja zida našega dvorišta, počinje asfalt i nove, betonske kuće. Sjede na svojim balkonima i u malenim, uskim dvorištima, upalili su televizore pa gledaju vijesti, i slušaju; pokraj mangala stoje žene, i one su okrenute televizoru, mene ne vide. Na mangalima meso, nad njima dim; obitelji, životi – to me baš zanima. Ali kad dođe zima, ne ostane ni žive duše: hodam ulicama i sa strahom osluškujem jeku vlastitih koraka. Hladno mi je; obučem jaknu i skrenem u ulice sa strana.
Baš je čudno pomisliti da svi oni u isti sat sjedaju za večeru zagledani u televizor! Lunjam sporednim ulicama. Na kraju jedne od ulica što se otvaraju na malenu poljanu zastao je automobil: iz njega je izišao umoran čovjek koji upravo stiže iz Istanbula, i s torbom u ruci ušao u kuću, kao da je uznemiren što je okasnio na večeru koja se jede uz dnevnik.
Orhan Pamuk 'Tiha kuća'

Orhan Pamuk, rođen u Istanbulu 1952., najistaknutiji je suvremeni turski romanopisac, autor sedam romana, a djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. Bijeli zamak (1985.) dobio je Independentovu nagradu za stranu književnost. Uslijedili su Crna knjiga (1990.) i Novi život (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman Zovem se Crvena (1998.) uskoro je nadmašio Novi život. Zovem se Crvena Pamuku je priskrbio i uglednu međunarodnu književnu nagradu IMPAC Dublin za 2003. godinu. Orhan Pamuk dobitnik je Mirovne nagrade njemačkih nakladnika za godinu 2005. i Nobelove nagrade za književnost 2006.