Naša država je već dugo u ozbiljnoj ekonomskoj krizi i to nije tajna. Puno trgujemo i prodajemo, a malo proizvodimo. Država nam je u zadnjih 17 godina uništena i opljačkana u ratu, zatim opljačkana u miru, a cijelo vrijeme vodili su je loši političari od kojih mnogi kriminalci.
Vrlo dobar primjer nevjerojatne državne rastrošnosti/gluposti možemo pratiti na primjeru lokalnih samouprava. Danas svaki kraj koji to želi može se odvojiti od općine/grada u čijem je sastavu i postati nova općina. Koliko je to gospodarski i ekonomski opravdano to nitko ne pita. Primjere za to nalazimo u vlastitom dvorištu. Godine 1991. Biokovsko – neretvansko područje i Omiš-Poljica bili su podijeljeni u šest većih općina: Imotski, Vrgorac, Omiš, Makarska, Ploče i Metković. Tijekom ovih sedamnaest godina tih šest općina podijelilo se na, ni manje ni više nego, dvadeset i sedam općina i gradova (!!!): Baška Voda, Brela, Cista Provo, Dugi Rat, Gradac, Imotski, Kula Norinska, Lokvičići, Lovreć, Makarska, Metković, Omiš, Opuzen, Ploče, Podbablje, Podgora, Pojezerje, Proložac, Runovići, Slivno, Šestanovac, Tučepi, Vrgorac, Zadvarje, Zagvozd, Zažablje i Zmijavci! Raskotile se općine i gradovi kao štakori! Hvala Bogu, Vrgorac je podjela općina mimoišla, jer bilo bi naprosto katastrofalno da se npr. zapadni i sjeverni krajevi našeg kraja žele pretvoriti u posebnu općinu. I tako dolazimo o 6 na 27 općina/gradova ili 21 više. A znate što to znači: 21 načelnik/gradonačelnik više, 21 zamjenik načelnika/gradonačelnika više (a i više od toga), 21 gradsko/općinsko vijeće više (sa tko zna koliko članova), 21 puta x tajnica, raznih čistačica, činovnika, zaštitara i ostale administracije, najmanje 21 službeno vozilo više, 21 općinska/gradska zgrada više, 21 račun za struju, vodu, telefon i ostale troškove više i da ne nabrajam više. Pa zar našoj vlasti nije jasno da tako nikako ne možemo naprijed? Tolika administracija nas uvodi u lagani bankrot, jer dok svakoga od navedenih namirimo u proračunu ostanu mrvice. No ovo je ništa kada se sjetimo da u Hrvatskoj ima ukupno oko 600 općina/gradova, a da ne govorim da imamo čak 21 županiju. Kolika je to tek administracija! Ne bi da smo država veličine Francuske. No najgore od svega je to da, umjesto da smanjujemo broj općina, mi ih stalno povećavamo, a podjela na 21 županiju je stvarno nepotrebna. Bilo bi puno bolje Hrvatsku podijeliti na četiri-pet povijesnih regija i gotovo.
Da bi se neka općina danas osamostalila ona mora ispuniti vrlo malo uvjeta. Dovoljno je da dio neke općine/grada plebiscitom odluči osnovati svoju općinu, i ona ima tu mogućnost. Uopće nije važno da li navedeni kraj ima ekonomsko-gospodarske uvjete i povijesnu opravdanost. Što se mene tiče, općina/grad to ne može postati ako nema: vrtić, osnovnu i srednju školu, infrastrukturu za općinsku administraciju uz prateće ispostava Hrvatskih voda, šuma i sl., knjižnicu, policijsku postaju i vatrogasno društvo, jedan ili više medija, te više različitih trgovina, i što je najvažnije gospodarsku i povijesnu opravdanost te najmanje tri do četiri tisuće stalnih stanovnika. Bez svega ovog navedenog, što je minimum minimuma, naprosto ne shvaćam kako neka općina može funkcionirati. Vi danas imate općine koje nemaju nikakvu industriju, gospodarstvo im ovisi o slabo razvijenoj poljoprivredi i radu stanovnika u obližnjim većim gradovima. Ne shvaćam kako takva administrativna politika može doprinijeti razvoju krajeva, jer zasad ona jedino doprinosi ugojenosti lokalnih stranačkih kadrova koji žive na državnim jaslama, a ostalima kako bude.
A osim toga, nove male općine koje nemaju tradiciju masovno postaju teren za svakakve malverzacije krupnog kapitala i s njime spregnute politike. Veliki trgovački centri, multinacionalne korporacije i ostali grebatori za sitne novce pokupuju pola općine i rade što ih je volja, a mi to zovemo dobrim poslom i najčešće takvima opraštamo račune za komunalne naknade i sl. To je sramotno i ne vodi nas naprijed, već debelo natrag.
Kada bi ukinuli masu tih malih općina država bi uštedjela značajne novce. Naravno, ja se ne zalažem da vratimo stanje na 1991. i na megalomanske općine, ali ako gledam našu okolicu, naprosto ne vidim ekonomsku opravdanost postojanja npr. općine Zadvarje, Lokvičića, Zažablja i još nekih drugih. Ako je netko vidi, svaka mu čast. Znam ja da svatko voli da ima svoju općinu, ali moramo biti realni. Jedan moj profesor je rekao da takve općine nemaju ni murvu ispod koje će vijećati, ali zato imaju načelnike od tristo kila koji voze mercedese i upravljaju krajem kao svojom babovinom. Mi danas imamo općine od par stotina stanovnika. Ma kako to može normalno funkcionirati i kome to koristi osim malobrojnom stranačkom kadru!? Zbog svega navedenog mi je neopisivo drago da Grad Vrgorac nije krenuo stopama nekih susjednih lokalnih samouprava jer to nikome ne bi koristilo, a najmanje stanovništvu. Ako postoji netko tko je za to zaslužan, skidam mu kapu.
Post je objavljen 21.11.2008. u 08:00 sati.