Marketing
Kada nastupi suhoća
Sveti Pavao
Bog želi da odrastete. Sveti Pavao pisao je u poslanici Efežanima "... da više ne budete nejačad..." Isto je rekao u hvalospjevu ljubavi ".. kada sam odrastao odbacio sam što je djetinje..." Na žalost, milijuni kršćana ostare ali nikada ne odrastu. Zapnu u vječnom duhovnom djetinjstvu.... To je zato što ne žele odrasti.
Sve to zvuči prilično mudro. I je. Nisam to ja smislila nego čitam u knjizi Svrhovit život. Obzirom da me dere suhoća u pisanju, u izražavanju mojih osjećaja i pretakanja misli u cjelovite rečenice, odlučila sam napisati nešto pametno. Misao za razmišljanje. Misao o kojoj često sama razmišljam.
Odluka koju donosim: Ne želim ostati nejače. Želim i moram rasti u vjeri. Pogleda uprtog samo u Isusa krista. Ni lijevo ni desno. Jer kada svrnem pogled sa Spasitelja vidim dječaka kako tuče djevojčicu koja je malo starija od moje kćeri. Vidim vijesti koje donose ekonomsku i gospodarsku krizu. Vidim crnu kroniku u svim medijima. Vidim bračne parove kako ne mare jedan za drugoga, vidim očekivanja koje ljudi nameću sebi i drugima. Vidim previše stvari koje me zbunjuju, vidim ženu koja mi objašnjava kako je nemoguće imati više od jednog djeteta u ova doba, vidim ženu koja se grozi na pomisao kada joj iz zezancije spomenem treće dijete, vidim prijatelje koji su u nevolji a ne znam im pomoći, kao da moja molitva nije dovoljna... Vidim prijateljicu koja mi objašnjava da je prednost velikog grada u doktorima koji rješavaju zdravstvene probleme na brzinu, čujem njen glas kako mi govori da si u malom mjestu limitiran i prisiljen družiti se ljudima koji te okružuju. Čujem drugu priju kako mi kaže da loše izgleda sa svojih četrdeset i sitno, a da bi trebala izgledati kao Sandra Bullock jer su generacija. Vidim poznanicu koja na vlastito vjenčanje ne zove svoje roditelje jer su oni materijalni ljudi koji gledaju Big brother. Vidim i čujem oko sebe kritike, kritike, i kritike koje povremeno zamjene ogovaranja i usporedbe. Ne čujem smjeh niti šalu, ne vidim radost niti ushit, ne čujem riječi bodrenja niti nade.
I zato okrećem svoju tvrdu glavu u samo jednom smjeru i pokušavam ne sudjelovati u špekulacijama koje me okružuju, a u kojima sam i ja akter, jer se eto ne znam postaviti u datom trenutku.... i sve bi to bilo ništa da mi pogled nema točku u kojoj sve boli nestaju, svi razlozi dobivaju smisao i sve crno postaje zapravo nijansa bijele, raster, ali ima i kolaža.... I mada ne razumijem trenutak, više ne postavljam pitanje, prihvaćam. Ako mi i je teško, prikazujem i primam darove, obilni mir u srcu... Osmjeh.
Zato na kraju ponavljam : pozvani smo na svetost, da razvijamo osobine Isusa Krista. Slijedimo ga i kada ne znamo kamo nas vodi.... kao da je Marija razumjela anđela - Začeti ćeš i roditi sina... a kako ću začeti kada muža ne poznajem... po duhu svetom. I ona prigne glavu i odgovori Neka mi bude po riječi tvojoj.
Post je objavljen 13.11.2008. u 09:38 sati.